Ćamil Sijarić

Ćamil Sijarić bio je bosanskohercegovački i crnogorski književnik i pisac. U književnom je stvaralaštvu bio poznat po romanima u kojima je pisao o ljudima iz svoje regije. Među takvim djelima je i roman “Bihorci”, nazvan po stanovnicima te regije.

Obrazovanje

Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a od 1927. do 1935. godine je pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju, odakle je istjeran zbog političkih aktivnosti.

Školovanje je nastavio u gimnaziji u Vranju. Maturirao je 1936. godine i nakon toga odlazi na studij prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine.

Privatni život

Rođen je 18.12.1913. godine u Šipovici kod Bijelog Polja. Bio je najstarije dijete u zemljoradničkoj obitelji Šabana i Elmaze Sijarić. Izgubio je roditelje još dok je bio dijete, a brigu o njemu i mlađem bratu Šabanu preuzeo je stric Ilijaz.

Bio je u braku sa Sabinom Fehimović. U vrijeme kad su se upoznali, Sabina je bila studentica matematike, kemije i fizike iz Mostara. Vjenčali su se 1941. godine. Godinu dana nakon što je on diplomirao.

U Sarajevu je stradao u prometnoj nesreći 6.12.1913. godine.

Posao

Ćamil Sijarić je za vrijeme Drugog svjetskog rata radio kao službenik u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Bosanskoj Gradiški.

Godine 1945. izabran je za tajnika Suda narodne časti u Banjoj Luci. Nakon toga je bio dramaturg Narodnog kazališta u Banjoj Luci i novinar lista “Glas”. 1947. godine odlazi u Sarajevo gdje je radio u redakciji lista “Pregled”.

Bio je u  glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji “Zadrugara”, a 1951. godine prelazi u literarnu sekciju Radio Sarajeva i tu ostaje sve do umirovljenja 1983. godine.

Ćamil Sijarić spada u red najznačajnijih bošnjačkih pisaca. Pisac Zuvdija Hodžić je za njega rekao da je imao nevjerojatan dar usmenog kazivanja i da bi svaku svoju pripovijetku prvo ispričao, a tek onda zapisao.

Pripovjedačko umijeće je učio u svom rodnom kraju, što se jasno može vidjeti iz njegove proze uronjene u jezik i mentalitet kraja iz kojeg potječe.

Objavljivao je pjesme u sarajevskim i beogradskim časopisima.

Neka od njegovih poznatijih djela su pripovijetke “Ram bulja”, “Naša snaha i mi momci”, “Kuću kućom čine lastavice”, “Kad djevojka spava”, “Miris lišća orahova”, “Zelen prsten na vodi”, “Francuski pamuk” te romani “Bihorci”, “Mojkovačka bitka”, “Konak”, “Carska vojska” i “Raška zemlja Rascija”.

Posthumno su objavljena njegova djela “Drvo kraj Akova”, “Koliba na nebu” i “Izabrana djela”. Mnoga njegova djela su izvođena u kazalištu te na radiju i televiziji, a o njegovom književnom stvaralaštvu napisane su brojne studije, eseji i doktorske disertacije.

Najveća postignuća

Ćamil Sijarić je dobitnik više književnih nagrada i društvenih priznanja. Njegov pripovjedački dar se najpotpunije ostvario u njegovim pričama i romanima koji su prevedeni na albanski, bugarski, estonski, engleski, francuski, njemački, mađarski, turski, poljski i ruski jezik.

Komentiraj

*