Zdravko Čolić

Zdravko Čolić je bosanskohercegovački pjevač, a svojevremeno je bio jedna od najvećih zvijezda bivše Jugoslavije. Iza sebe ima petnaest studijskih albuma i poduži popis hitova, a iako je glazbenu karijeru započeo krajem šezdesetih i danas je jako popularan.

Obrazovanje

Zdravko je bio odličan učenik i miljenik učiteljice u osnovnoj školi. Kasnije je pohađao gimnaziju i glazbenu školu, nakon toga je završio Ekonomski fakultet u Sarajevu.

Privatni život

Rođen je 30.5.1951. godine u Sarajevu. Njegova majka Stana je bila domaćica, a otac Vladimir policijski oficir u Ministarstvu unutarnjih poslova. Zdravko ima i četiri godine mlađeg brata Dragana. Obitelj je u Sarajevo doselila iz Hercegovine i u početku su stanovali s još jednom obitelji koja je imala radio, a pošto je Zdravko bio fasciniran s njim, stalno ih je tražio da mu dopuste da sluša radio.

Kao dijete ga je najviše zanimao sport pa je jedno vrijeme bio golman u juniorima FK Željezničar, a nakon toga je trenirao atletiku i na jednom od natjecanja osvojio drugu nagradu. Kad je prestao postizati značajne rezultate okrenuo se glumi i postao član Pionirskog kazališta. Svoj dar za glumu je pokazao u predstavama “Kekec i Mojca” i “Dječaci Pavlove ulice”. Tijekom devedesetih se s roditeljima preselio u Beograd, gdje je već živio njegov brat.

Jedno vrijeme su kružile glasine da je homoseksualac, ali Zdravko se na njih nije obazirao. Prvu dužu vezu je imao  članicom grupe Lokice, Jasnom Dulić, a nakon toga je sedam godina bio u vezi s riječkom manekenkom Elizabetom Vidas.

Iako je na glasu kao miljenik žena njegovo srce pripada supruzi Aleksandri s kojom je u braku od 2001. godine i s kojom ima kćerke Laru i Unu. Una je rođena 2001., a Lara 2006. godine.

Njegova supruga Aleksandra je po zanimanju profesorica geografije i o njoj se zna vrlo malo jer se rijetko pojavljuje u javnosti. Aleksandra i Zdravko su se upoznali na ljetovanju u Makarskoj još dok je ona bila studentica, a osvojila ga je jednostavnošću i privrženošću. Zbog Zdravkove popularnosti su doživjeli neugodnost kada je jedna od njegovih obožavateljica nožem napala Aleksandru.

Zdravko za sebe kaže da je veliki gurman, a svoju dobru liniju održava redovnim fizičkim aktivnostima poput brzog hodanja, trčanja  i plivanja.

Posao

Dok je išao u školu glazbu je doživljavao kao hobi i s prijateljem Bracom Isovićem je zabavljao prijatelje i poznanike u parku. Prvi ozbiljan nastup je imao 29.11.1967. godine na natjecanju pjevača amatera u Boki Kotorskoj. Nagradu publike i prvi pjevački honorar je osvojio otpjevavši pjesmu “Lady Madonna” grupe The Beatles. Za taj događaj kaže da mu je potvrdio da je pravi zabavljač i pjevač i promijenio mu je život. Honorar je potrošio na ručak u Dubrovniku s prijateljem, a nakon toga je vlakom otišao u Sarajevo i počastio tamošnje društvo.

U sljedećih godinu dana je ozbiljnije počeo razmišljati o glazbenoj karijeri i za to vrijeme je promijenio nekoliko bendova. Prvo je bio dio grupe “Mladi i lijepi”, a 1969. godine postaje član “Ambasadora”, sastava koji su činili vojni glazbenici. S obzirom na to da su imali velik broj ponuda, a vojnici ih nisu mogli prihvatiti, on je s gitaristom Slobodanom Vujevićem osnovao grupu “Novi ambasadori”.

“Novi ambasadori” su 1970. godine u Dubrovniku svirali s Indeksima, a nastupili su i na festivalu “Vaš šlager sezone”. Izveli su pjesmu “Plačem za tvojim usnama” koja je završila na sedmom mjestu, ali publika ju je odlično prihvatila.

Ti nastupi su Zdravku otvorili nove prilike, a jedna od njih je bila i ponuda da zamjeni Davorina Popovića u Indeksima, ako ih on napusti. Zdravka je zapazio i srpski kompozitor Kornelije Kovač koji ga je pozvao da umjesto Dade Topića postane član “Korni grupe”. Iako je u to vrijeme bio na prvoj godini studija ipak odlazi u Beograd i šest mjeseci ostaje u grupi. Snimili su pjesme “Kukavica”, “Gospa Mica gazdarica” i “Pogledaj u nebo”, a nakon toga se Zdravko vratio u Sarajevo kako bi ispunio želju svojih roditelja i završio fakultet.

Samostalnu karijeru započinje 1972. godine nastupom na festivalu “Vaš šlager sezone”. Otpjevao je pjesmu Kemala Montena “Sinoć nisi bila tu”, koja je prvobitno bila namijenjena Josipi Lisac. Na festivalu je osvojio nagradu za interpretaciju, a prema glasovima publike je bio treći.

Nakon toga su uslijedili nastupi na drugim festivalima na kojima je privukao pozornost publike i ostvario velike uspjehe. U Splitu se predstavio numerom “Stara pjesma”, a u Skoplju je izveo “Moj bol”. Tada je za Beograd disk i Jugoton snimio singlove “Tako tiho” i “Pod lumbrelom”. Nakon nastupa na festivalima i snimanja singlova, Zdravko s Indexima, Sabahudinom Kurtom, Biserom Veletanlić i Sabinom Varešanović odlazi na turneju po SSSR-u.

Kasnije je s pjesmom Kemala Montena “Gori vatra” pobijedio na Opatijskom festivalu i tako dobio priliku da nastupi na Pjesmi eurovizije. Te 1973. godine u Luksemburgu nije ostvario uspješan nastup. Završio je na pretposljednjem mjestu, ali je ipak potpisao ugovor s tvrtkom Warner Brothers za koju je snimio četiri singla – dva na engleskom i dva na njemačkom jeziku, ali tu se završio njegov pokušaj ostvarivanja karijere u inozemstvu jer se nije htio preseliti u Njemačku.

Nakon nastupa na Pjesmi Eurovizije snima pjesmu “Ona spava” koja postaje veliki hit i prodaje se u 150.000 primjeraka. Pjesmu je posvetio osamnaestogodišnjoj djevojci Milici Kostić koja se ubila skokom s jedanaestog kata kako bi pobjegla od silovatelja, Njegova popularnost u to vrijeme dostiže dotad nezabilježene razmjere i on postaje najveća jugoslavenska pop-zvijezda.

Sljedećih par godina je najčešće nastupao na festivalima u Sarajevu i Beogradu, a pjesme koje je tada izvodio – “Zelena si rijeka bila”, “Bling blinge blinge bling”, “Ljubav je samo riječ”, “April u Beogradu” i “Zvao sam je Emili” se i danas ubrajaju u najveće hitove bivše Jugoslavije.

1975. godine je objavio prvi studijski album pod nazivom “Ti i ja”, a pjesme “Loše vino”, “Igraš se vatrom” i “Vagabund” s tog albuma su ga učinile još popularnijim, osobito među djevojkama. Iste godine je diskografska kuća PGP RTB izdala ploču s najvećim hitovima nazvanu “Zdravko Čolić”.

Krajem 1976. godine s Indexima odlazi na prvu jugoslavensku turneju, a 1997. godine s pjesmom “Živiš u oblacima” nastupa na zagrebačkom festivalu. U Zagrebu je iste godine nastupio i na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme, a izveo je singl “Druže Tito mi ti se kunemo”, koji je kasnije prodan u više od 300.000 primjeraka.

U to vrijeme snima i album “Ako priđeš bliže” koji se u prva dva tjedna prodao u 50.000 primjeraka, a publika dobiva hitove “Glavo luda”, “Zagrli me”, “Pjevam danju, pjevam noću”,”Juče još”, “Produži dalje” i “Još jedna zima s Kristinom”.

1.4.1978. godine uz pratnju plesne grupe “Lokice” odlazi na jugoslovensku turneju nazvanu “Putujući zemljotres”. Na kraju turneje se broj prodanih ploča popeo na 700.000, a Zdravko je prema anketi lista “Zdravo” izabran za najdražu ličnost godine. Turneja je okončana koncertom na Marakani 5.9.1978. godine, a kao gosti su se na koncertu pojavili Arsen Dedić, Kemal Monteno, Josip Boček, Kornelije Kovač, pjevački kvintet RTB-a i trio Strune, a Zdravko je sav prihod od nastupa proslijedio Savezu slijepih.

Tijekom tog koncerta su snimljeni prvi kadrovi dokumentarnog filma “Pjevam danju, pjevam noću” za koji je scenarij napisao novinar Dušan Stanković, dok je ulogu redatelja preuzeo Jovan Ristić. Film je kasnije pretvoren u seriju od četiri epizode, a nekoliko mjeseci nakon kino premijere je prikazan i na tadašnjoj jugoslavenskoj televiziji.

1980. godine je objavljen njegov album “Zbog tebe”, s kojeg su se posebno izdvojile pjesme “Pusti, pusti modu”, “Pisaću joj pisma duga” i “Pjesmo moja”. Ploča se prodala u 400.000 primjeraka, a na njegovoj sljedećoj turneji su gostovali i engleski glazbenici.

Sljedeće godine u Londonu snima album “Malo pojačaj radio”, a glazbeni dio posla su odradili Goran Bregović i Kornelije Kovač. Ploča je označila Zdravkov zaokret rock zvuku, a izdvojile su se pjesme “Nove lakovane cipele”, “Mađarica” i “Dunav”. Među autorima pjesama su se našli Marina Tucaković, Đorđe Novković, Đorđe Balašević i Duško Trifunović, a Zdravko je napisao glazbu za pjesmu “Što si prepotentna”.

Za vrijeme turneje 1982. godine je održao pedeset koncerata, a na njima su ga pratili članovi grupe “Generacija 5”. Nastupili su i u Prištini gdje zbog demonstracija nitko nije nastupao punih godinu dana.

I njegov sljedeći album “Šta mi radiš” iz 1983. je također snimljen u Londonu. Autori pjesama su bili Bajaga, Kornelije Kovač, Arsen Dedić i drugi, a svirali su engleski glazbenici. S albuma su se izdvojili hitovi “Šta mi radiš”, “Cherie, cherie” i balada “Stanica Podlugovi”. S članovima grupe “Generacija 5” opet odlazi na turneju, a ovaj put su kao pojačanje imali i Lazu Ristovskog.

S pločom “Ti si mi u krvi” snimljenoj 1984. godine u Beogradu, Zdravko se okrenuo etno zvuku što je osobito primjetno u pjesmama “Ti možeš sve, al’ jedno ne”, “Ruška” i “Sto cigana”. S albuma se kao najveći hit izdvojila balada “Ti si mi u krvi”. Zdravko se nakon toga neko vrijeme udaljio sa scene i s Goranom Bregovićem osnovao izdavačku kuću “Kamarad”.

Nakon 15 godina vjernosti Jugotonu iz Zagreba i gotovo tri godine pauze, 1988. godine za sarajevski Diskoton snima album naziva “Zdravko Čolić” s kojim se vraća pop zvuku. Nakon toga je uslijedio album “Da ti kažem šta mi je”, koji je 1990. godine uradio s Goranom Bregovićem, a onda dolazi do kraće diskografske pauze tijekom koje su izdavačka kuća Komuna i PGP RTS objavili dvostruki album s njegovim najvećim hitovima “Posljednji i prvi”.

1997. godine, opet u suradnji s Bregovićem, izdaje svoj deveti album “Kad bi moja bila” i te je godine održao devet koncerata u Sava centru u Beogradu. Nastupio je i u Prištini, bez obzira na sukobe na Kosovu. Njegove pjesme su našle put i do hrvatske publike, gdje je jedno vrijeme bio cenzuriran od strane lokalnih radijskih urednika, a njegovu pjesmu “Pjevam danju, pjevam noću” je 2000. godine obradila Ivana Banfić.

Te je godine BK Sound objavio Zdravkov album “Okano” koji je prodan u više od pola milijuna primjeraka, a nakon toga su uslijedili albumi “Čarolija” (2003.), “Zavičaj” (2006.), “Kad pogledaš me preko ramena” (2010.), “Vatra i barut” (2013.) i “Ono malo sreće” (2017.) s kojeg su se izdvojile pjesme “Kuća puna naroda”, “Tebe čuvam za kraj”, “Šljive su rodile” i “Mala”.

Najveća postignuća

Zdravko Čolić je svoju karijeru započeo krajem šezdesetih, ali i dalje je jedan od najpopularnijih i najuspješnijih pjevača na Balkanu i njegove pjesme slušaju sve generacije.

Komentiraj

*