Ćiro Blažević

Miroslav Ćiro Blažević je poznati nogometni stručnjak, bivši izbornik nogometnih reprezentacija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Irana i Švicarske. Poznat je po svojim javnim nastupima u kojima je bez dlake na jeziku, a ponekad i prostim riječima, odgovarao na pitanja. Zaradio je veliki broj simpatizera diljem bivše Jugoslavije i nadimak “Trener nad trenerima”.

Obrazovanje

Osnovnu školu je završio u Travniku, a nakon toga je školovanje ostavio po strani i počeo se profesionalno baviti nogometom.

Privatni život

Rođen je 10.2.1935. godine u Travniku u Bosni i Hercegovini, u obitelji Mate i Kate Blažević. Negdje se spominje da je njegov otac bio upravitelj Hrvatskog doma u Travniku, a prema nekim drugim izvorima bio je gostioničar i obućar. Majka je bila predsjednica Marijanske kongregacije.

Osim Miroslava, imali su još petero djece. Stariji Ivica je umro s godinu dana, Angelina je umrla s četiri mjeseca, a Anto i Josip su ubijeni u borbama protiv partizanskih jedinica. Miroslav ima sestru Jozefinu – Seku, koja je glumica u Amaterskom kazalištu i živi u Zagrebu.

Nadimak “Ćiro” zaradio je još kao dijete. Gledao je predstavu u kojoj je trbuhozborac imao lutka Ćiru koji je imao sličnu govornu manu kao i Miroslav pa su ga ostali dječaci odlučili tako prozvati. Nadimak se nije sviđao ni njemu, a ni njegovoj majci koja je, inače predana molitvama, molila da njenog sina prestanu tako zvati.

Iako su ga prestali nazivati Ćiro, od tog nadimka nije mogao pobjeći. Nakon preseljenja u Zagreb počeli su ga zvati Blaž, ali to nije dugo potrajalo jer su ga s tribina prepoznali poznanici iz Travnika i on je ponovno postao Ćiro.

Godine 1961. oženio se Zdenkom Đorđević, a u braku su dobili kćerke Barbaru i Katarinu te sina Miroslava.

Posao

Miroslav Ćiro Blažević svoju nogometnu karijeru započinje 1954. godine u travničkom klubu Bratstvo. Nakon godinu dana igranja u Travniku, odlazi u zagrebački Dinamo. Te iste godine prelazi u Lokomotivu, a nakon toga u Sarajevo.

U Sarajevu je igrao do 1958. godine. Te godine odlazi igrati u Rijeku, za čiji je prvi tim igrao sve do 1961. godine. Nakon Rijeke, Ćiro Blažević je godinu dana igrao za švicarski nogometni klub Sion. Tu godinu je sam opisao kao prosječnu, jer se nije maksimalno trudio, a imao je i težu ozljedu nakon koje je odlučio baviti se trenerskim poslom.

Prvi trenerski angažman dobio je u timu niže lige FC Vevey 1963. godine. Na trenerskoj klupi tog kluba bio je tri godine, a zatim odlazi u Sion za koji je nekada igrao. Igrače Siona je trenirao do 1972. godine, a godinu dana kasnije preuzima švicarski nogometni klub Lausanne-Sports. Trener tog kluba je bio do 1974. godine, ali u Švicarskoj je ostao do 1979. godine.

Po povratku u Hrvatsku preuzima HNK Rijeku, ali već 1980. godine prima zanimljiviju ponudu. Dinamo je u tadašnjoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi osvojio deseto mjesto i nastavio je nizati loše rezultate, a Ćiri Blaževiću je ponuđeno da poznati nogometni klub pokuša spasiti od nadolazećeg kraha.

Odluka da Ćiri ponude trenersko mjesto pokazala se dobrom. On je u kratkom roku uspio uzdići Dinamo, a kada su 1982. godine osvojili naslov prvaka Jugoslavije, Zagreb, ali i cijelu Hrvatsku je zahvatila velika euforija i želja da domaći klub osvoji što više natjecanja koja su nadolazila.

Ćiro se 1984. godine vraća u Švicarsku gdje je preuzeo trenersko mjesto u klubu Grasshopper. Ondje se zadržao godinu dana, a nakon toga je otišao u Grčku, gdje je kratko vodio solunski PAOK.

Godine 1986. počinje trenirati igrače kluba Priština koji je bio pred sportskim krahom, kao i Dinamo nekoliko godina ranije. Uspio je spasiti i taj klub, a nakon toga se vratio u Dinamo. Ondje nije uspio ostvariti značajniji uspjeh pa je otišao u Francusku i preuzeo klub Nantes koji je vodio do 1990. godine.

Godine 1990. se ponovno vraća u Zagreb i postaje predsjednik i trener Dinama. Nakon Dinama postaje izbornik hrvatske nogometne reprezentacije koja je pod njegovim vodstvom na kvalifikacijama za Euro u Engleskoj 1996. godine osvojila prvo mjesto u grupi.

Zanimljivo je da Ćiro Blažević uopće nije prisustvovao toj utakmici jer se zbog špekulacija da je kao trener Nantesa sudjelovao u aferama namještanja utakmica nalazio u istražnom zatvoru. Na kraju se ispostavilo da ta nagađanja nisu istinita, a Hrvatska je u četvrtfinalu natjecanja izgubila od Njemačke rezultatom 1:2.

Hrvatska je 1998. godine pod njegovim vodstvom osvojila treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. On 2000. godine daje ostavku i preuzima vođenje reprezentacije Irana. U Iranu ostaje dvije godine i onda se opet vraća u Dinamo.

Svoju trenersku karijeru Ćiro Blažević 2005. godine nastavlja u splitskom Hajduku. S Hajdukom je osvojio hrvatski Superkup, ali ni u Splitu se nije dugo zadržao. Otišao je u Švicarsku, a 2008. godine se ponovno vratio u Hrvatsku, gdje je ostao do 2010. godine. Nakon toga odlazi u Bosnu i Hercegovinu čiju je reprezentaciju velikim naporima skoro doveo na prag Eura 2012. godine.

Svoje trenersko umijeće je pokušao pokazati i u klubu Shanghai Shenhua iz Kine, ali tu se nije dugo zadržao. Vratio se u Hrvatsku i pokušao nogometni klub Zagreb spasiti od mogućeg ispadanja, međutim, nije uspio u tome.

Osim u nogometu, Ćiro Blažević se okušao i u politici. Bio je jedan od kandidata na predsjedničkim izborima 2005. godine, ali je sa 17.847 skupljenih glasova ispao već u prvom krugu. 2016. godine je kandidaturom na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj opet pokušao ući u politiku, ali ni tada nije uspio.

Najveća postignuća

Kao trener, Ćiro Blažević je u prvoj sezoni jugoslavenske lige odveo Dinamo do petog mjesta, što tada nije bilo dovoljno dobro, ali je bilo najava skorog sportskog vrhunca koji se dogodio 1982. godine, kada Dinamo osvaja naslov prvaka Jugoslavije nakon više od dvadeset godina čekanja.

Godine 1983. s Dinamom osvaja Kup maršala Tita, a već sljedeće godine sa švicarskim klubom Grasshopper osvaja prvenstvo Švicarske.

S Dinamom 1993. godine osvaja prvenstvo Hrvatske, a godinu dana kasnije i Kup Hrvatske.

Nakon osvojenog trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj prozvan je najboljim trenerom na svijetu.

S Dinamom 2003. godine opet osvaja prvenstvo Hrvatske.

Komentiraj

*