Enes Kišević

Enes Kišević je pjesnik i dramski umjetnik bosanskohercegovačkog podrijetla. Živi i stvara u gradu Zagrebu. Objavio je brojne zbirke pjesama za djecu i odrasle, a neke su od njegovih pjesama zastupljene i u školskim čitankama. Piše uglavnom intimističku, ljubavnu liriku. Njegovoj popularnosti ponajviše je doprinio njegov jednostavan stil. Svojom poezijom nudi mir, toleranciju i ljubav kao opreku mržnji i raznim konfliktima s kojima se suvremeni svijet susreće.

Njegove pjesme prevedene su na mnoge jezike poput mađarskog, slovenskog, turskog, arapskog, engleskog, talijanskog, njemačkog i brojnih drugih. Igrao je u više kazališnih, filmskih i televizijskih drama, a kao slobodni umjetnik nastupao je u svim zagrebačkim kazalištima.

Obrazovanje

Enes Kišević je osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Ključu. Nakon toga započinje glumačku karijeru u Narodnom kazalištu Bosanske krajine u Banja Luci. Iz Banja Luke odlazi u Zagreb, gdje je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti.

Privatni život

Enes Kišević rođen je u Bosanskoj Krupi 1947. godine. Bio je treće dijete od njih šestero u obitelji Hadžere i Alije. Zanimljivost je da je Akademiju upisao na nagovor brata Huseina. U braku je s Asjom Kišević s kojom ima troje djece – Saru, Maka i Srđa.

Posao

Enesova prva zbirka poezije „Mladić nosi svoje prve pjesme“ objavljena 1974. godine prepoznata je po vrlo uvjerljivom stilu, a i prožetošću poezije poznatih svjetskih te domaćih autora. Nakon te zbirke uslijedilo je tridesetak knjiga koje su ga učinile jednim od najpoznatijih i najpopularnijih pjesnika u svakom dijelu bivše države, ali i izvan nje.

Enes Kišević je od tada osvojio mnoge književne nagrade, a zbirke su postigle nevjerojatan uspjeh. U svojoj bogatoj pjesničkoj karijeri surađivao je s najcjenjenijim slikarima i kompozitorima, a pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika te uvrštene u antologije poput Zywe zradla iz 1996. godine, koju je s hrvatskog na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Zbirke koje je objavio su: “Sve mirim te svijete” (1976.), zatim “I ništa te kao ne boli” (1980.) te “Erosa sjeme” (1986.), “Lampa u prozoru” (1987.), “Čudotvorac” (1990.), “Snijeg u očima” (1993.), “Svjetlost je tvoja sjena” (2003.), “Samo s tobom sam ja” (2005.), “101 vino od vina” (2008.), “Voda je moja mati” (2008.), i mnoge druge.

Zbirku haiku poezije pod naslovom “Zelene piramide” objavio je 2008. godine. Poznate zbirke pjesama za djecu koje je napisao su: “Mačak u trapericama” (1979.), “Smjehuljica i Plačuljko” (1986.), “Djed Mraz i Baka Mrazica” (1987.), “Veseli sat” (1990.), “Djeca su druga polovica duge” (1999.) te još mnoge druge.

Posljednje dvije zbirke pjesama objavljene su 2009. i 2016. godine. Prva pod nazivom „Riječi vraćene kući“, a druga „Jutarnji mrak“. Naime u njima je Enes Kišević ujedinio čitav svoj rad koji je stvarao gotovo četrdesetak godina. Upravo se u posljednjoj nalazi čitavi presjek Kiševićevih pjesama u kojem nastoji stvoriti balans novijih pjesama i onih starih, ali vrlo popularnih i prepoznatljivih.

Njegova je poezija vrlo pristupačna prosječnom čitatelju, ali zbog svoje jednostavnosti ne gubi kvalitetu. Enes Kišević govori o svijetu u kojem živimo te nastoji ljudima odgovoriti blagošću i ljudskom nježnošću kao odgovor na jadikovke i muke.

Brojni analitičari književnosti reći će za njega da je svaka je njegova riječ – most. Most između ljudi različitih nacija i vjera, između napetih i uzburkanih emocija. Most između materijalnog i duhovnog te između transcendencije i realnosti. Spaja nespojive i udaljene teme zbog čega je vrlo zanimljiv i popularan.

Enes Kišević se dotiče vrlo bolnih tema poput one u poemi „Havino preklinjanje“. I sam Kišević je za nju rekao da bi volio da mu nisu dali povoda da je napiše. Njegov rad prepoznat je diljem svijeta čemu svjedoči i to da su njegova djela prevedena na mnoge strane jezike.

Radio je i kao urednik u časopisu Behar za kulturu i društvena pitanja te predsjednik udruge Sevdah i član glavnog odbora društva Bošnjaka u Hrvatskoj. Specifičnost u njegovom radu je i to da je unatoč dugom bavljenju kazalištem bio slobodan umjetnik. Nikada nije u bio član nekog kazališta.

Važno je spomenuti i njegovu suradnju s intelektualcima njegova doba. Surađivao je tako s brojnim cijenjenim slikarima, kompozitorima, glumcima i književnicima hrvatske moderne poput Vesne Parun, Ranka Marinković, Jure Kaštelana, Miroslav Krleže i drugih. Osim od ljudi s kojima je surađivao, inspiraciju je crpio i iz djela mnogih svjetskih pisaca poput Rumija, Puškina i ostalih.

Osim kao književnik, Enes Kišević bio je vrlo uspješan i u glumi. Ostvario je televizijske uloge u serijama „Lažeš, Melita“ iz 1984. godine te „Nepokoreni grad“ iz 1986. godine te filmske uloge u „Dječak sa Sutle“ (1987.), „U raljama života“ (1984.) i „Balada o jednoj zastavi“ (1976.).

Kazalište u kojem je ostvario najviše nastupa je zagrebačko kazalište ITD, a više od dvadeset godina nastupa i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Svoje profesionalno bavljenje književnošću i glumom okrunio je članstvom u Društvu hrvatskih književnika te Hrvatskom društvu dramskih umjetnika.

Najveća postignuća

Enes Kišević je dobitnik brojnih književnih nagrada, a njegova djela su prevedena na nekoliko svjetskih jezika. Neke od nagrada koje je dobio su: nagrada Majski rukoveti, nagrada Ratkovićevi susreti, Plaketa kulturnih radnika u Topuskom, nagrada Sedam sekretara SKOJ-a Zagreb, nagrada Društva književnika Hrvatske, Zmajev štap u Novom Sadu, nagrada Politikinog Zabavnika za najbolju dječju knjigu u Jugoslaviji 1973. godine i mnoge druge.

2003. godine u Koprivnici je osvojio nagradu Zvonimir Golob za najljepšu pjesmu, a 2015. godine u Srijemskim Karlovcima osvojio je međunarodnu pjesničku nagradu.

Na japanskom natječaju “2007 Genkissu! Spirits up! World wide hekinan Haiku Contest” nagrađen je specijalnom nagradom za haiku poeziju na engleskom jeziku.

U Kloštar Ivaniću je osvojio drugu nagradu na Međunarodnom natjecanju za haiku te prvu nagradu na Međunarodnom natječaju za Haiku-kalendar u Ludbregu 2009. godine.

Hrvatski Centar za filozofiju medija 2016.godine je u Kaštel Gomilici međunarodnu znanstveno-stručnu interdisciplinarnu konferenciju nazvao „Enes Kišević – pjesnik mira i tolerancije.“

Autor: I.O.

Komentiraj

*