Ivica Osim

Ivica Osim nogometni je trener i bivši bosanskohercegovački nogometaš. Jedan je od najuspješnijih trenera na Balkanu. Nogometnu karijeru ostvario jer igrajući za nogometne klubove Željezničar, Zwolle, Strasbourg, Sedan i Valenciennes. Nastupao je za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju, a kao trener se proslavio na klupi Željezničara, Jugoslavije, Partizana, Panathinaikosa, Sturma, JEF Uniteda i Japana.

2019. godine postao je predsjednik komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Počasni je predsjednik FK Željezničar.

Obrazovanje

Ivica Osim je osnovnu školu završio u Hrasnom i Novom Sarajevu, a potom je upisao gimnaziju. Zahvaljujući svojim matematičkim vještinama, oslobođen je pisanja mature, a nakon toga je upisao matematički fakultet u Sarajevu.

Privatni život

Ivica je rođen 6.9. 1941. godine u Sarajevu, u naselju Hrasno. Njegov otac Mihailo po zanimanju je bio bravar i svirao je harmoniku, a majka Karolina bila je domaćica i aktivistica u Crvenom križu te dobitnica Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva. Mihailo je obolio od tuberkuloze i umro relativno mlad pa je Ivica, kako bi pomogao prehraniti obitelj, davao instrukcije iz matematike drugoj djeci.

Kao dječak je počeo igrati nogomet po sarajevskim ulicama i odmah se zaljubio u taj sport.

1954. zaigrao je za omladinske sastave sarajevskog nogometnog kluba Željezničar.

Već u svojim mladim nogometnim danima dobio je nadimak ”nogometni Strauss s Grbavice”, zahvaljujući svojem umijeću s loptom.

Ivica Osim je u braku sa suprugom Asimom koju je upoznao još u školskim danima. Imaju troje djece, sina Amara i Selimira te kćerku Irmu. Sin Amar također je trener.

Ivica dane provodi uživajući s unucima i pridonosi zajednici kroz humanitarni rad. Prepoznatljiv je po svojoj skromnosti i empatiji prema onima kome je pomoć potrebna.

1999. godine objavljen je dokumentarni film ”Mein Sarajevo”, koji nam predočuje priču o Ivici. Iste te godine snimljen je i dokumentarni film ”Plava priča” koji govori o pobjedama i porazima Ivice Osima i Željezničara.

Za vrijeme svojeg trenerskog angažmana u Japanu stekao je veliku popularnost. U Japanu je izašla i knjiga ”Riječi Osima” u kojima su bili napisani njegovi citati.

Posao

Ivica Osim 1959. godine prvi puta nastupa za prvi tim Željezničara. Jedna od najtežih godina u njegovoj igračkoj karijeri bila je 1965. godina. Ta je godina ostala upamćena po ”aferi Planinić”, jednogodišnjoj suspenziji i izbacivanju Željezničara u drugu ligu.

Osim je u Željezničaru igrao devet godina, a nakon toga 1968. godine prelazi u nizozemski nogometni klub Zwolle. U Zwolleu, zbog ozljede koljena, provodi samo tri mjeseca pa se ponovo vraća u Željezničar.

Sljedeći klub za koji je igrao bio je francuski nogometni klub Strasbourg. Tamo je igrao dvije sezone.

Nakon toga, 1972. godine nastavlja karijeru u CS Sedan gdje je igrao do 1975. Potom godinu dana nastupa za FC Valenciennes, a 1976. godine potpisuje za Strasbourg koji je ujedno bio i njegov posljednji klub u igračkoj karijeri jer se 1978. godine umirovio kao igrač.

Uz svoju klupsku karijeru, Ivica Osim je ostvario i zavidnu reprezentativnu igračku karijeru. 1962. godine postaje članom U-21 reprezentacije Jugoslavije, a nakon toga 1964. godine počinje igrati za prvu ekipu Jugoslavije.

1964. s Jugoslavijom je nastupao na Olimpijskim igrama u Japanu, a 1968. igrao je na Europskom prvenstvu gdje je Jugoslavija izgubila u finalu od reprezentacije Italije.

1969. godine, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Meksiku, odigrao je svoju posljednju utakmicu za reprezentaciju.

Po završetku igračke karijere, Ivica Osim kreće u trenerske vode. Prvi tim koji je vodio kao trener bio je FK Željezničar. Željezničar je trenirao osam godina, od 1978. do 1986. godine. U tih osam godina uspio je sa Željezničarom dvaput biti vice-prvak Jugoslavije, igrali su u finalu ”Kupa Maršala Tita” te polufinalu kupa UEFA.

1986. godine postaje trenerom reprezentacije Jugoslavije i postaje prvi trener iz Bosne i Hercegovine koji je vodio reprezentaciju.

1990. godine doveo je Jugoslaviju do četvrtfinala Svjetskog prvenstva.

Od 1991. do 1992. paralelno vodi Jugoslaviju i beogradski FK Partizan s kojim je 1992. godine osvojio Kup Jugoslavije.

1992. godine Jugoslavija se kvalificirala na Europsko prvenstvo, ali je diskvalificirana radi početaka sukoba u državi. Iste te godine Osim je dao ostavku.

Nakon toga preuzima grčki Panathinaikos FC. Tamo provodi dvije sezone i osvaja dvaput grčki kup, jedan grčki Super kup, a 1993. godine završili su sezonu na drugom mjestu.

1994. godine počinje trenirati SK Sturm iz Graza. S njima je dva puta osvojio austrijsku ligu, jedan put austrijski kup i dva austrijska Super Kupa, a dvije sezone igrali su Ligu prvaka. Bio im je trener do 2002. godine, a 2009. godine, povodom stogodišnjice postojanja kluba, proglašen je njihovim trenerom stoljeća.

Ivica Osim 2003. godine sjeda na klupu japanskog JEF Uniteda i tamo pomaže tom klubu da se domogne svog prvog pehara ikad. 2005. godine JEF United osvaja japanski Kup.

2006. godine postaje izbornikom reprezentacije Japana.

2007. godine vodio je Japan na Azijskom kupu. Iste te godine doživio je moždani udar.

Nakon što je NFSBIH suspendiran od strane FIFE i UEFE, zbog neusvajanja statuta koji je predviđao ukidanje predsjedništva u NFSBIH, formiran je komitet za normalizaciju na čije je čelo postavljen Ivica Osim. Nakon velikih napora i bezbroj sastanaka, suspenzija je ukinuta, a Osim je ostao na mjestu predsjednika komiteta za normalizaciju NFSBIH.

Najveća postignuća

Ivica Osim ostvario je zavidnu nogometnu igračku i trenersku karijeru.
Proglašen je počasnim predsjednikom FK Željezničar, a kao trener je bio pobjednik kupa Jugoslavije s FK Partizanom.

Osvojio je grčki kup i grčki Superkup s Panathinaikosom.

Bio je prvak austrijske nogometne lige sa Sturmom te pobjednik austrijskog Kupa i Superkupa.

2005. godine osvojio je Japanski Liga Kup s JEF Unitedom.

Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva.

Autor: J.O.

Komentiraj

*