Jadranka Stojaković je bila jedna od najpoznatijih bosanskohercegovačkih glazbenica i kantautorica, a starije generacije je pamte po jednoj od najpoznatijih balada u bivšoj Jugoslaviji “Što te nema”. Neke od njezinih najpopularnijih šansona su “Sve smo mogli mi”, “Čarobnjaci”, “Nedovršeni valceri”, “Muzika je svirala”, “Ima neka tajna veza”, “Na drumovima Srema”, “Tijesno doba” i “Vjerujem”. 1988. godine je počela graditi karijeru u Japanu.
Obrazovanje
Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Privatni život
Rođena je 24.6.1950. godine u Sarajevu. Do pete godine je živjela s majkom koja se selila iz mjesta u mjesto, a nakon toga je prešla kod bake i brigu o njoj su preuzeli ujak i njegova žena. Likovni i glazbeni talent je naslijedila od ujaka Vukašina Radulovića s kojim je već sa 17 godina nastupala u američkoj vojnoj bazi u Njemačkoj. Svirali su vojnicima koji su odlazili u Vijetnamski rat, a ondje je upoznala i američke zvijezde.
1988. godine odlazi u Japan i ondje ostaje do 2011. godine. Preživjela je i razorni potres koji se dogodio u Tokiju u ožujku 2011. Govorila je da joj je taj potres pokazao koliko je nemoćna, a bilo joj je dosadilo i misliti i sanjati na japanskom jeziku pa se odlučila vratiti u Sarajevo. U svom rodnom gradu je ostala bez vlastitog stana koji je nakon rata preprodan.
Zamjenski stan koji je dobila na korištenje joj nije odgovarao zbog bolesti pa je završila u Banjoj Slatini, gdje je njezina majka nekad radila kao profesorica u školi, a pomagali su joj upravo majčini bivši učenici. Ostatak života je provela u staračkom domu u Banja Luci, a umrla je 03.05.2016. godine od neizlječive amiotrofične lateralne skleroze.
U životu je imala dvije ozbiljnije ljubavi i tada je bila blizu braka, ali nije bilo suđeno pa su iza nje ostala samo njezina djela i uspješna karijera.
Posao
Jadranka je svoju jedinstvenu glazbenu karijeru započela u Sarajevu krajem šezdesetih. Tada je počela nastupati u grupi Kombo 6. Prvi solistički nastup je imala 1968. godine na festivalu “Mladi pjevaju proljeću”, a nakon toga se pojavila u TV emisiji “Na ti”, kroz koju su prolazili svi ondašnji glazbenici. 1973. godine s pjesmom “Ti ne znaš dom gdje živi on” nastupa na Omladinskom festivalu u Subotici i osvaja prvu nagradu.
Njezin prvi singl s pjesmom sa spomenutog festivala je objavio PGP RTB jer tada u Sarajevu nije postojala diskografska kuća. Nakon toga su objavljeni i “Muzika je svirala” 1974. te “Sve smo mogli mi” 1975. godine. Jadranka je ubrzo počela snimati back vokale na pločama grupe Cod i Indexa, a s Ismetom Dervoz je pjevala prateće vokale u pjesmama s popularnog festivala “Vaš šlager sezone”.
1974. godine je u dva navrata išla na turneju po Rusiji. Prvi put je išla s Višnjom Korbar, Daliborom Brunom i grupom “One i oni”, a nakon toga s Minjom Subotom, Oliverom Dragojevićem i Slađanom Milošević. Kasnih sedamdesetih se počela baviti obradom starih gradskih ljubavnih pjesama te bosanskih sevdalinki u novom glazbenom aranžmanu, a za dječje emisije na Televiziji Sarajevo je radila primijenjenu glazbu.
Jadranka je, ne računajući kompilaciju “Putovanja”, prvi službeni album snimila 1981. godine. Riječ je o albumu “Svitanje”, koji je objavio sarajevski Diskoton. Te je godine s Ismetom Dervoz-Krvavac i Nedom Ukraden bila izabrana da pjeva prateće vokale u pjesmi “Layla”, s kojom se Jugoslavija predstavljala na Euroviziji 1981. godine.
Sredinom osamdesetih dolazi do prekretnice u njezinoj karijeri. Sve je počelo kad ju je na 14. Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu slušao jedan novinar iz Japana. Jadranka je tada napisala službenu glazbenu temu, a bila je zadužena za to da pjesmom zabavlja goste nakon dodjele medalja.
Diskoton je u to vrijeme objavio njezin kompilacijski album na kojem su se nalazile obrade jugoslovenskih narodnih pjesama, a do te ploče je došao i spomenuti japanski novinar. Ploču je odnio u Japan i dao prijateljima koji su se bavili glazbom. Oni su preslušali ploču i za vrlo kratko vrijeme su pozvali Jadranku da nastupi na Internacionalnom festivalu japanske Komunističke partije. 1988. godine je sklopila četverogodišnji ugovor, a prvi album za tamošnje tržište je objavila za diskografsku kuću Toshiba EMI.
Upravo kad je krenula u osvajanje japanskog tržišta izbija rat u Bosni i Hercegovini. Ona je tada ostala bez putovnice, a nije se imala kome obratiti jer je Japan priznao BiH tek 1998. godine. U BiH je trebala doći 1999. godine, kada je u Zetri organiziran koncert povodom obnavljanja dvorane, ali tada je u tijeku bilo NATO bombardiranje u Srbiji i svi letovi iznad BiH su bili zabranjeni pa se morala vratiti u Japan. Došla je 2000. godine i dovela grupu japanskih glazbenika s kojima je održala koncert.
Njezini japanski albumi se u početku nisu prodavali u velikom broju, a otežavajuća okolnost je bila to što je zemlja iz koje Jadranka potječe bila poznata po ratu. S bendom Bondage Fruit je često nastupala u light house klubovima, a jednom godišnje je priređivala koncert u Tokiju.
2009. godine se ozlijedila tijekom nastupa u središtu Toyote. Publika ju je pozvala na bis, a kako Japanci vole dramatičan izlazak u potpunom mraku, ona se splela o kablove, pala i teško se ozlijedila. Nakon toga se mogla kretati samo uz pomoć kolica ili hodalice. Unatoč ozljedi je ostala raditi u Japanu još dvije godine.
Croatia Records je 2011. godine objavio njezin novi album “Daleko”. Album je nastajao dvije godine i snimljen je u Rovinju, a svjetlo dana je čekao zbog njezinog teškog zdravstvenog stanja.
Od 2012. godine je radila kao urednica u glazbenoj produkciji RTRS-a i svojim je velikim iskustvom pomagala talentiranim mladim ljudima. U suradnji s prijateljicom Milkom Čeremidžić je napisala knjigu o svom životnom i stvaralačkom putu – “Boje zvuka”.
Najveća postignuća
Jadranka Stojaković je bila miljenica brojnih glazbenih festivala bivše Jugoslavije, a dokazala se i kao vrsna kantautorica. Bila je i akademska slikarica, a njezina glazbena karijera je trajala više od 40 godina.
Njezina pjesma “Što te nema” je uvrštena među deset najboljih europskih etnopjesama svih vremena.
Komentiraj