Jasmin Duraković je priznati bosanskohercegovački novinar, filmaš i dramatičar koji svoje javno djelovanje započinje osamdesetih godina. Snima uglavnom dokumentarne i igrane filmove i televizijske serije, a u svome katalogu ima oko četrnaest naslova, od kojih su najpoznatiji domaći dugometražni filmovi Nafaka i Sevdah za Karima te međunarodni domaći film The Final Barrier.
Obrazovanje
O Durakovićevom službenom obrazovanju nema javno dostupnih podataka.
Privatni život
Jasmin Duraković rođen je 1966. godine u gradu Bugojnu.
Posao
Prva profesija kojoj se Duraković posvetio bila je novinarska. Sredinom osamdesetih godina počeo je pisati i objavljivati članke u ondašnjim časopisima za mlade, pišući često o svojoj velikoj strasti – o filmskoj umjetnosti. No, nije se klonio ni škakljivih političkih tema. U to je doba surađivao s kontroverznim studentskim političkim časopisom Valter, u kojem je kasnije preuzeo poziciju glavnog urednika. Objavljivao je i u časopisu Naši dani.
Drugu polovicu osamdesetih proveo je radeći kao filmski i istraživački novinar za lokalne listove. Neko je vrijeme radio kao suradnik liberalnog emigrantskog časopisa Bosanski pogledi, tjednika za istraživačko novinarstvo Slobodna Bosna i BH dani, te tiskovine Nedjelja.
Kao novinar, Jasmin Duraković devedesetih godina nastavlja raditi na televiziji, radeći na raznim televizijskim prilozima, reportažama i dokumentarnim filmovima. Među njegovim televizijskim prilozima isticao se dokumentarni televizijski magazin po imenu Čekajući 2001 – Sarajevo.
Njegovi nagrađivani filmski uraci bili su prikazivani na poznatim filmskim festivalima diljem svijeta, primjerice u Seattleu, Londonu, Gothenburgu, Hamburgu, Pragu, Lisabonu, Cairu, Istanbulu, Rio De Janeiru, itd.
Jasmin Duraković je od 2001. do 2008. godine obnašao dužnost generalnog direktora Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine (RTVFBH), a 2004. i direktora Tima za uspostavu Javnog servisa BHRT.
Ističe se da je njegovo djelovanje na direktorskoj poziciji RTVFBH-a značajno doprinijelo razvoju poratne kinematografije u Bosni i Hercegovini. RTVFBH je, uz poticaj Durakovića kao direktora TV kuće, u to vrijeme snimila petnaestak zapaženih filmskih ostvarenja, poput filmova Gori vatra, 10 minuta, Ljeto u zlatnoj dolini, Go West, Dobro uštimani mrtvaci, Živi i mrtvi, Teško je biti fin, itd.
Jasmin Duraković djeluje u okviru vlastite filmske producentske kuće po imenu DEPO. Djeluje i u okviru udruge Balkan Series, koja potpomaže ostvarivanje projekata mladih filmaša iz regije, a 2017. godine je izabran za generalnog direktora Filmskog centra Sarajevo.
Idejni je začetnik otvaranja sarajevskog muzeja posvećenom kultnom bosanskohercegovačkom filmu „Valter brani Sarajevo“ Hajrudina Krvavca.
Kao producent, Jasmin Duraković je radio na više popularnih TV serija, od kojih treba izdvojiti popularnu humorističnu seriju Lud, zbunjen, normalan i dokumentarni serijal Pozitivna geografija.
Što se tiče filmova i serija kojih je Duraković osobno autor, u njegovu se filmografiju ubrajaju sljedeća ostvarenja: dokumentarni filmovi Kopali smo do sabaha (1993.-1994.), Tišina i govor kamenih spavača (1997.), Neka bude (1999.) i Milenijski ćevap (2000.); kratki art film Čuvar ljepote (1998.); dokumentarna serija Obećana zemlja (1998.); igrane televizijske serije Viza za budućnost (2002. – 2008.), Dobrodošli u Orient Express (2016.) i Trip: Ta sjajna putovanja (2017.); kratki igrani filmovi Sve ili metak (1998.) i Arizona, bosanska verzija (1998.); kao i dugometražni igrani filmovi Nafaka (2006.), Sevdah za Karima (2010.), Ja sam iz Krajine, zemlje kestena (2014.) i The Final Barrier (2016.).
Također, kao kazališni tekstopisac, Jasmin Duraković je autor dvaju dramskih djela koja su doživjela i uspješne scenske izvedbe. To su naslovi Grad od snova 2000 (1999.) i Te sjajne godine opsade (2000.). Ove predstave prvotno su se našle na repertoaru Narodnog kazališta u Sarajevu u kazališnoj sezoni 2000./2001. No, uslijed javnih prozivki zbog „antipatriotizma“, predstava Te sjajne godine opsade skinuta je s repertoara Narodnog kazališta prije prikazivanja. No, prikazana je 2003. godine u Narodnom kazalištu u Tuzli, a nakon toga je popustilo i Narodno kazalište Sarajevo te naknadno ipak i na svojoj pozornici prikazalo prvotno odbačenu predstavu. Predstava Grad od snova 2000 doživjela je svoju drugu izvedbu u Narodnom kazalištu u Tuzli 2006. godine.
Kao kazališni redatelj, Duraković potpisuje predstave Big sister – U mreži života, Cabaret: za pravu ljubav nema granica i Savršeni kroj.
Najveća postignuća
Jasminu Durakoviću je 2000. godine dodijeljena titula Novinara godine u Bosni i Hercegovini.
Dobitnik je više internacionalnih filmskih nagrada kao što su Golden Benjamin (2006.), European Capital of Culture Award Pecs (2010.), California Film Award (2017.) i Filmatic Art Award (2017.).
Autor: B.K.
Komentiraj