Nele Karajlić, pravim imenom Nenad Janković, glazbenik je skladatelj, glumac i režiser. Najpoznatiji je kao osnivač i pjevač grupa „Zabranjeno pušenje“ i „No Smoking Orchestra“, ali i po svojoj ulozi u seriji „Top lista nadrealista“. Također, pridaju mu se zasluge kao jednom od suosnivača pokreta „Novog primitivizma“.
Obrazovanje
Nakon završene Druge sarajevske gimnazije upisao je studij na Odsjeku za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je predavao njegov otac. Međutim, studij nije završio jer je prevagnula njegova želja za glazbenom i televizijskom karijerom.
Privatni život
Nele Karajlić rođen je u Sarajevu 11. prosinca 1962. godine kao Nenad Janković. Rodio se u obitelji srednje klase koja potječe iz Srbije, a njegov otac Srđan bio je lingvist i profesor na Odsjeku za filozofiju na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Djetinjstvo je proveo u sarajevskom naselju Koševo u ulici Fuada Midžića. Kao dječak je bio izuzetno smiješan i zabavan, a vršnjaci su mu tada dodijelili nadimak „Doktor“.
Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća sa svojim je školskim prijateljima i susjedima osnovao grupu „Zabranjeno pušenje“, koja je ostala aktivna i godinama kasnije.
Želja za nestašlukom s godinama ga nije napuštala, pa se i kao stariji znao upuštati u kontroverzne radnje. Tako je jednom prigodom, 1984. godine, kada je za vrijeme koncerta „Zabranjenog pušenja“ prestalo raditi pojačalo, Nele pred publikom izjavio: „Crk'o Maršal“ – što se od strane tadašnje vlasti protumačilo kao provokacija upućena Josipu Brozu Titu.
Nele Karajlić je početkom rata sa suprugom Sanjom i kćerkom Janom iz Sarajeva otišao u Beograd, otkuda je često svojoj obitelji u okupirano Sarajevo slao paketiće s hranom.
Neletova kći Jana po zanimanju je veterinarka, a par ima i sina Srđana. Doduše, Nele nikada nije volio medijski eksponirati svoju obitelj tako da je o njima poznato malo toga.
2011. godina za Neleta je značila životnu prekretnicu. Naime, tada je preživio srčani udar, a bliski susret sa smrću potaknuo ga je da napiše autobiografsko djelo.
2018. godina također je ostavila traga na njemu i njegovoj obitelji; tu godinu obilježila je smrt njegovog mlađeg brata Dražena. Dražen je bio pisac, glumac i klavijaturist „Zabranjenog pušenja“, a jedno od njegovih posljednjih javnih pojavljivanja bilo je kada je došao podržati nastup svojeg brata na beogradskom Beer Festu.
Posao
1980. godine Nele Karajlić je s Davorom Sučićem osnovao sastav „Zabranjeno pušenje“, čiji se je zvuk sastojao od garažnog rocka s utjecajem narodne glazbe te je bio dio pokreta „Novog primitivizma“ – jugoslavenskog odgovora na britansku punk kulturu i „Novi val“. Sastav i njegovi članovi bili su poznati po svojoj blagoj kritici tadašnjeg političkog sustava te po isticanju osjetljivih društvenih pitanja. Bili su usko povezani i sa satiričnom, humorističnom televizijskom i radijskom emisijom „Top lista nadrealista“.
Osamdesetih godina grupa „Zabranjeno pušenje“ bila je uistinu značajna figura na području tadašnje Jugoslavije u glazbenom svijetu. Često su dolazili u sukobe s vlastima, a plasirali su na stotine tisuća ploča i koncerti su im imali veliku posjećenost.
Paralelno s glazbenom karijerom, Nele Karajlić je gradio i onu glumačku, tako što se pojavljivao u već spomenutom serijalu „Top lista nadrealista“, zbog čega se u medijima još više govorilo o njemu. „Top lista nadrealista“ je, slično kao i pjesme „Zabranjenog pušenja, na satiričan način održavala situaciju u bivšoj Jugoslaviji te je na tim prostorima, a poglavito u Bosni i Hercegovini, stekla ogromnu popularnost.
1991. godine „Zabranjeno pušenje“ prestaje postojati, a nakon početka rata Nele u Beogradu nastavlja glazbenu karijeru s novim sastavom „Nele Karajlić & Zabranjeno pušenje“ koji kasnije postaje „Emir Kusturica i The No smoking Orchestra“.
Od 1993. do 1996. godine Nele Karajlić je s različitim glazbenicima svirao pod nazivom „Zabranjeno pušenje“, a tek je nakon koncerta na Tašmajdanu – gdje je uz hitove tog benda izvodio i vlastite pjesme, shvatio da interes za njegov samostalni rad ipak postoji. Nakon toga je sa svojim bendom imao mini turneju te je s vremenom postajao sve svjesniji vlastite kvalitete.
U međuvremenu se „Zabranjeno pušenje“ ponovno okuplja te s izmijenjenom postavom izdaje svoj peti album. Nele pak, kao jedini originalni član beogradskog odjeljka „Zabranjenog pušenja“, 1997. godine objavljuje svoj prvi album „Ja nisam odavle“, koji je postigao komercijalni uspjeh u Srbiji.
1998. godine surađuje s Borom Đorđovićem iz „Riblje čorbe“ kako bi snimili dvije pjesme za Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje se tada održavalo u Francuskoj. U isto vrijeme, s bivšim basistom „Zabranjenog pušenja“ i filmskim redateljem Emirom Kusturicom surađuje na soundtracku za film „Crna mačka, beli mačor“; nakon čega se Kusturica također priključuje Neletovom sastavu, koji u ljeto 1999. godine odlazi na turneju po Italiji.
Sastav je ubrzo preimenovan u „Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra“ jer su smatrali kako će upravo Kusturičina popularnost doprinijeti boljoj reputaciji grupe, premda je sam Kusturica u njoj imao malu glazbenu ulogu. Za bend više nije bio karakterističan tradicionalni rock'n'roll, već je gitara zamijenjena violinom i harmonikom.
Najveća postignuća
Nele Karajlić je suosnivač „Zabranjenog pušenja“ – jednog od najpopularnijih jugoslavenskih glazbenih sastava 1980-ih godina, kada je njihova popularnost dosegla sam vrh.
Ostvario je ulogu u humoristično – satiričnom serijalu „Top lista nadrealista“, serijalu koji je privukao ogromnu pažnju na cijelom jugoslavenskom području, a osobito je bio popularan u Bosni i Hercegovini.
Karajlić je začetnik sastava „Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra“ koji je bio uspješan u nekim dijelovima Europe, ali Srbija ga nije pozitivno dočekala.
2014. godine je pod pokroviteljstvom izdavačke kuće „Laguna“ izdao svoju prvu knjigu – autobiografski roman koji je napisao 2011. godine, nakon što je preživio srčani udar i odlučio kako se više ne želi baviti glazbom. Roman „Fajront u Sarajevu“ obuhvaća razdoblje od njegovog rođenja pa sve do njegovog odlaska u Beograd.
Autor: K.M.
Komentiraj