Razija Mujanović

Razija Mujanović je bivša internacionalno priznata bosanskohercegovačka košarkašica. U bivšoj Jugoslaviji igrala je za košarkaški klub Jedinstvo Aida, za košarkašku reprezentaciju Jugoslavije i BiH, a nakon toga je razvila i impresivnu košarkašku karijeru u inozemstvu, igrajući za mnoge strane klubove iz Europe i svijeta, te pobjeđujući na ogromnom broju državnih, europskih i olimpijskih natjecanja. Poznate talijanske sportske novine La Gazzetta dello Sport čak su je tri puta proglasile najboljom košarkašicom u cijeloj Europi, a uvrštena je i u Kuću slavnih Internacionalne košarkaške organizacije FIBA-e. S obzirom na sva ta postignuća, nije pretjerano za reći kako je Razija jedna od najpriznatijih košarkašica s Balkana.

Obrazovanje

S četrnaest godina, 1982. godine, Razija Mujanović dolazi u Tuzlu i počinje trenirati košarku u klubu Jedinstvo Aida. Prije dolaska u ovaj klub, nikad nije trenirala košarku, no imala je sve predispozicije potrebne za bavljenje ovim sportom, jer je već s četrnaest godina bila visoka čak 198 centimetara (kasnije je narasla do konačne visine od 202 centimetra), a pokazivala je i nadarenost za bavljenje ovim sportom. Stoga je otpočela s treninzima u spomenutom klubu iz Tuzle na nagovor košarkaškog trenera Mihajla Mikija Vukovića.

Klub Jedinstvo Aida upravo je u godini kad mu se priključila i Razija ušao u prvu košarkašku ligu Bosne i Hercegovine, pa je tako mlada košarkaška zvijezda imala povoljne uvjete za startanje zapažene sportske karijere.

Privatni život

Razija Mujanović rođena je 15.4.1967. godine u selu Ratkovići u BiH.

Posao

Košarkom se profesionalno bavila 27 godina, od 1982. do 2009. godine. Nastupala je za klubove s prostora bivše Jugoslavije, za reprezentaciju Jugoslavije i BiH, te za mnoge europske i svjetske ženske košarkaške klubove.
Tijekom svoje karijere osvojila je nevjerojatan broj domaćih i stranih prvenstava, kupova te zlatnih i srebrnih medalja.

Kao četrnaestogodišnjakinja, 1982. godine priključila se košarkaškom klubu Jedinstvo Aida i počela trenirati bez prethodnog iskustva u profesionalnoj košarci.

Sedam godina nakon toga, 1989. godine, taj je klub, predvođen trenerom Mihajlom Vukovićem (koji je ujedno bio zaslužan za vrbovanje mlade Razije), osvojio Europsko prvenstvo, u finalu pobijedivši talijanski klub Primigi. U ovoj važnoj utakmici igrala je i tada dvadesetjednogodišnja Razija Mujanović.

Nakon ovog velikog uspjeha s pobjedničkom momčadi BiH, otpočela je i Razijina internacionalna sportska karijera. Već iduće godine postala je dijelom kluba Basket Puglia iz talijanskog grada Barija. Zanimljivo je da je ovaj klub, u vrijeme kad je u njega ušla Razija, bio u vrlo sličnoj situaciji kao njezin prvi klub Jedinstvo Aida. Naime, Basket Puglija je 1990. godine tek bio ušao u prvu ligu, na kraju te sezone natjecao se za titulu prvaka.

Iduća ekipa kojoj se Razija Mujanović priključila bila je Dorna Godella iz španjolske Valencije. Ovdje se još jednom srela sa svojim prvim trenerom Mihajlom Vukovićem koji je u to vrijeme također radio za Španjolce. I još jednom, Razija se našla u pobjedničkoj momčadi. Tijekom igračke sezone 1991./1992., ovaj je klub pobijedio prvo na ženskom nacionalnom košarkaškom prvenstvu i kupu, a zatim i na Kupu europskih šampiona.

Finalna utakmica za prvaka Europe, u kojem je pobijedila Španjolska, igrala se između Dorna Godella Valencije i Dinamo Kijeva. Ne samo da se nakon ove utakmice Razija Mujanović već po drugi put u karijeri bila našla u pobjedničkom timu Europe, već se iskazala i tijekom samog natjecanja, osobno osvojivši čak 31 od ukupnih 66 poena svoje momčadi.

Idući klub na Razijinom spisku bio je Ginnastica Comense 1872 iz talijanskog grada Coma. Ovdje se sve uspješnija Bosanka zadržala četiri sezone, a natjecateljski uspjesi njezine trenutne ekipe nastavili su se, kao i u slučaju njezinih prijašnjih klubova, redati jedan za drugim. Prve sezone Ginnastica je osvojila talijanski kup i prvenstvo, a u finalu Kupa europskih šampiona borila se protiv prošlogodišnjih prvaka i Razijinog donedavnog kluba, Dorna Godella Valencije. Utakmica je završila pobjedom Ginnastice, i bio je to već treći naslov europskih prvaka koji je Razija osvojila s nekim od svojih klubova.

Već iduće sezone u finalu Kupa europskih šampiona došlo je do revanša između Ginnastice i Dorna Godella, no ovog puta prevladala je Valencija. Treće uzastopne sezone, ovi su se kupovi ponovno ogledali u finalu europskog natjecanja, a tad je opet pobijedio klub Dorna Godella, što je bilo Razijino četvrto osvajanje naslova europskih prvaka.

Godina 1996. bila je zadnja koju je Razija provela u klubu iz Coma. Na ponovnoj finalnoj borbi za titulu europskih prvaka ovog su se puta borili protiv njemačkog kluba Wuppertal, a Nijemci su izvojevali pobjedu.

Nakon ovakvih uspjeha u europskoj ženskoj košarci, Razijine su ambicije porasle, te je tada po prvi put zaigrala za neki vaneuropski klub. Prvo se priključila brazilskom klubu po imenu Micro Campinos, te s njima ugrabila titulu prvaka Brazila dvije godine za redom – 1997. i 1998. godine. Zatim se okušala u samom vrhu svjetske ženske košarke – u američkoj WNBA ligi u kojoj je navukla dres kluba Detroit Shock.

Idućih se godina ponovno često selila iz momčadi u momčad: 1998. je igrala za talijanski Basket Vicenza; 1999. godine za Messinu; 2000. je zaigrala za brazilski klub Quacer Campina; 2001. za Celtu Vigo iz Španjolske (s njima je osvojila Kup Kraljice); 2002. za mađarski klub Soprom (pobijedili na prvenstvu); 2003. i 2004. za Barcelonu (osvojili Kup Španjolske); 2004. godine ponovno je zaigrala za klub iz talijanskog Coma; 2005. za zagrebačku Croatiju (osvojili naslov prvaka); 2006. se vraća u Barcelonu i prelazi u Hondarribiju; 2007. i 2008. za španjolsku Celtu.

Osim ovih uspjeha, ova je iznimna sportašica sudjelovala u mnogim vrhunskim pobjedama reprezentacije Jugoslavije. Tako je na Europskom juniorskom prvenstvu 1984. godine Jugoslavija osvojila zlatnu medalju, a Razija Mujanović je proglašena najboljom igračicom prvenstva.

Na idućim je natjecanjima Jugoslavenska reprezentacija s Razijom došla do srebrnih medalja: na Europskom juniorskom prvenstvu 1986. godine (Razija je bila proglašena najboljim centrom prvenstva); zatim 1987. na Europskom prvenstvu; na olimpijskim igrama u Seulu 1988.; na Svjetskom prvenstvu 1990.; i na Europskom prvenstvu 1991. (Razija je bila proglašena najboljim strijelcem i najboljom košarkašicom prvenstva).

Godine 1993. Razija je po prvi put nastupala u reprezentaciji BiH, a rezultat je bila zlatna medalja na Mediteranskim igrama. Godine 1997. nastupila je u reprezentaciji BiH na Europskom prvenstvu.

Njezina nevjerojatno plodna i uspješna sportska karijera trajala je 27 godina – do 2009. Tada je u oproštajnoj utakmici ponovno zaigrala za svoj prvi klub, bosansko Jedinstvo.

Nakon službenog okončanja karijere tijekom koje se prometnula u jednu od najuspješnijih balkanskih košarkašica svih vremena, Razija Mujanović je nastavila raditi na promicanju sporta među mladima. Uz to sudjeluje i u humanitarnim akcijama te se zalaže za potrebe obitelji djece s poteškoćama u razvoju.

Najveća postignuća

U karijeri ovjenčanoj brojnim sportskim uspjesima i priznanjima, kao vrhunce Razijine karijere svakako treba istaknuti njezinu trostruku titulu najbolje košarkašice Europe koju joj je dodijelio najčitaniji talijanski dnevni list, sportske novine La Gazzeta dello Sport. Prvi put je ovo priznanje dobila 1991. godine, a zatim još dva puta – 1994. i 1995. godine.

Godine 2007. domaće tiskovine Dnevni Avaz i Avazov Sport dodijelile su joj titulu sportske ličnosti godine. Uz to, dobila je i mnoga druga bosanskohercegovačka sportska priznanja, od kojih možemo izdvojiti titulu „Najeuropljanka BiH“, Nagradu za životno djelo Nezavisne agencije, Europskog udruženja menadžera i časopisa Euromanager, titulu „Super žena“, nagradu „Za životno djelo“ Sportskog saveza Grada Tuzle, nagradu „Ponos nacije“, priznanje „Za doprinos u razvoju i promociji sporta“, titulu „Ambasador sporta“, itd.

Također, ova je košarkašica 2017. godine u Ženevi uvrštena u Kuću slavnih Internacionalne košarkaške organizacije FIBA-e zajedno s probranim društvom domaćih i stranih košarkaških velikana poput Tonija Kukoča, Dušana Ivkovića, Shaquille O’Neala, Mickeya Berkowitza, Valdisa Valtersa, Pero Camerona i legendarne postave tzv. „Dream Teama“.

Autor: B.K.

Komentiraj

*