Senad Lulić bosanskohercegovački je nogometaš i bivši član nogometne reprezentacije BiH. Od 2011. godine igra za nogometni klub Lazio. U svojoj dosadašnjoj karijeri nastupao je za nekoliko klubova, a svojim igrama najviše se istaknuo klubovima Grasshopper, Young Boys i Lazio. S Lazijom je osvojio dva talijanska kupa: Kup Italije i Superkup Italije. 2014. godine je s reprezentacijom BiH nastupio na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
Obrazovanje
Senad uz materinji jezik govori engleski, talijanski i njemački jezik.
Privatni život
Senad Lulić je rođen 18.1. 1986. godine u Mostaru, rano djetinjstvo je proveo u Jasenici. U 12. godini života, zbog ratnih okolnosti, s obitelji seli u Švicarsku. Lulić ima dvije sestre koje, kao i njegovi roditelji, žive u Švicarskoj.
On i supruga Sandra imaju dvoje djece, kćer Leu i sina Liana. Senad i Sandra započeli su svoju vezu kada je Senad igrao u Švicarsko. U vezi su bili pet godina i nakon toga su se odlučili vjenčati. Sandra često prati supruga na utakmicama, a on joj voli posvećivati golove.
Senad Lulić obožava kućne ljubimce i djecu. Posebno se raduje svakom prazniku kako bi mogao uživati sa svojom kćeri i sinom. Uživa gledati filmove i surfati internetom. U slobodno vrijeme opušta se šetajući ulicama Rima i ispijanjem kave u tamošnjim barovima. Eksponiranje u medijima izbjegava.
U karijeri je postao poznat kao ”igrač koji nikada ne prestaje trčati” pa je dobio i nadimke poput ” Speedy Lulić” i ”bosanski Bale.”
Posao
Senad Lulić svoju profesionalnu nogometnu karijeru započinje 2003. godine u Švicarskoj, u nogometnom klubu Chur 97. Za Chur 97 nastupio je 24 puta. Nakon toga 2006. godine prelazi u švicarski Bellinzona kojem pomaže vratiti se u prvu švicarsku ligu.
U Bellinzoni igra do 2008. godine pa prelazi u Grasshopper. Za Grasshopper igra dvije godine i svojim igrama privlači interese mnogih europskih klubova. U konačnici potpisuje ugovor za Young Boyse 2010. godine.
2011. godine Lulić je proglašen najboljim igračem Young Boysa i iste te godine potpisuje petogodišnji ugovor za talijanski nogometni klub Lazio.
2012. godine. zahvaljujući svojoj dobroj igračkoj formi biva proglašen trećim najboljim igračem Bosne i Hercegovine, uz rame Edina Džeke i Miralema Pjanića.
2013. godine Lazio je osvojio Kup Italije, a Lulić je postigao jedini gol na utakmici. To je Laziju bila šesta titula prvaka Kupa, a ujedno im je donijela i direktan plasman u Europsku ligu. Lulić je postao zvijezda u očima navijača Lazia.
Lazio se 2015. godine zahvaljujući njegovom pogotku plasirao u finale Kupa Italije. 2016. je produžio ugovor s Laziom do 2020. godine. Iste je godine i suspendiran na 20 dana i primoran da plati novčanu kaznu zbog napada po rasnoj osnovi na Antonia Rudigera, tadašnjeg Rominog igrača.
Senad Lulić 2017. godine postaje kapetan Lazija, a Lazio pod njegovim vodstvom osvaja Superkup Italije.
2018. godine ušao je u top 10 igrača Lazia po broju nastupa, a do 2019. godine za Lazio je odigrao oko 300 utakmica.
Senad Lulić je i bivši član bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije. Za Bosnu i Hercegovinu debitirao je 2008. godine u utakmici protiv Azerbejdžana. Ta utakmica je specifična po tome što su svi do tada standardni reprezentativci Bosne i Hercegovine bojkotirali utakmice zbog raskida ugovora s dotadašnjim trenerom Mehom Kodrom.
2010. godine ponovo je pozvan da nastupa za reprezentaciju i od tada je bio njezin standardni član. 2013. godine na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu postiže svoj prvi pogodak za reprezentaciju. Nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu smatra svojim najvećim uspjehom s reprezentacijom. Za BiH je odigrao 57 utakmica i postigao četiri gola. Od reprezentacije se oprostio 2017. godine.
Najveća postignuća
2011. godine Senad Lulić je proglašen najboljim igračem Young Boysa.
2012. godine proglašen je trećim najboljim igračem Bosne i Hercegovine, uz rame Edina Džeke i Miralema Pjanića.
2013. godine postiže pobjednički gol koji Laziju donosi naslov prvaka talijanskog kupa.
S reprezentacijom BiH je nastupio na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu.
2017. godine postaje kapetan Lazija, a Lazio osvaja Superkup Italije.
Autor: J.S.
Komentiraj