Sergej Barbarez

Sergej Barbarez je bivši bosanskohercegovački nogometaš. Bio je kapetan reprezentacije BiH, a kada je njegova klupska karijera u pitanju, igrao je za nekoliko klubova njemačke Bundeslige. Nogometnu karijeru započinje 1984. godine u omladinskom pogonu kluba Velež iz Mostara.

Privatni život

Rođen je 17.9.1971. godine u Mostaru. Odrastao je u sportskoj obitelji. Njegov otac Ljubo bio je poznat u lokalnim okvirima, a majka Zlata bila je odlična rukometašica. Sergej je puno vremena provodio na stadionu, ali pored kratkotrajnog sna o košarci, njegova prva ljubav bila je atletika.

Sergej sam za sebe kaže da je bio solidan atletičar i da mu je omiljena disciplina bila 400 metara, ali nije dugo izdržao. Na uličnom natjecanju školaraca u organizaciji FK Velež zapazili su ga treneri mostarskog prvoligaša pa je uskoro završio u tom klubu.

Nije imao sobu oblijepljenu posterima nogometnih zvijezda i nije sanjao o nastupima u velikim europskim krugovima. Njegov cilj je bio igrati za Velež i pokušati ostvariti uspjeh kakav su imali Blaž Slišković i Semir Tuce.

Oženjen je i sa suprugom Anom ima dvoje djece. Sin Filip je krenuo očevim stopama i igra nogomet u jednom njemačkom klubu.

Posao

Sergej Barbarez je svoju karijeru započeo u omladinskom pogonu kluba Velež iz Mostara. Prvi profesionalni ugovor s tim klubom potpisao je s 19 godina. 1990. godine je dobio poziv u vojsku, a kada je to odradio i vratio se, Mostar je bio drugačiji grad.

1991. godine odlazi u posjetu rodbini u Njemačkoj. Planirao je ostati dva tjedna, ali jednog dana je dobio priliku odraditi trening s lokalnom momčadi.  Na treningu Hannovera je impresionirao tadašnjeg trenera tog kluba Franka Pagelsdorfa. Zbog teške situacije u Jugoslaviji odlučio je ostati u Njemačkoj pa je 1991. potpisao ugovor s Hannoverom.

U tom klubu ostaje sve do 1993. godine, kada je prešao u Union Berlin. Za taj klub je odigrao 88 utakmica i postigao 46 golova. Iz Union Berlina 1996. godine prelazi u Hansu Rostock, gdje je proveo dvije sezone.

Godine 1998. za oko milijun eura prelazi u Borussiju Dortmund, iako ga je silno želio i Bayern. U Borussiji je često bio na meti navijača, a u cijeloj sezoni zabio je dva gola. Ondje je nakon dolaska trenera Michaela Skibbea pao u drugi plan pa je za gotovo dva milijuna eura 2000. godine otišao u Hamburger SV.

U HSV-u se nametnuo kao standardni prvotimac, a u sezoni 2000/2001. postaje najbolji strijelac Bundeslige. Član HSV-a bio je šest godina i za to je vrijeme stekao velike simpatije domaće publike te postao legenda kluba.

2001. godine je Berti Vogts javno spekulirao pozivom u njemačku reprezentaciju, a Sergej Barbarez je na tu priču reagirao instinktivno i bez previše razmišljanja, rekao je da on nije Nijemac, već Mostarac.

U razdoblju od 2000. do 2006. godine za HSV je odigrao 174 utakmice i postigao 65 pogodaka. U ljeto 2006. godine prelazi u Bayer 04 Leverkusen. Ondje je ostao do 2008. godine, odnosno do kraja svoje igračke karijere. U 330 odigranih bundesligaških utakmica postigao je 95 pogodaka, dobio 85 žutih i 4 crvena kartona.

Kad je njegova reprezentativna karijera u pitanju, Sergej Barbarez je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine debitirao 14.5.1998. godine u prijateljskoj utakmici s reprezentacijom Argentine, odigranoj u La Plati.

Prvi poziv da nastupi za reprezentaciju stigao je još 1997. godine, ali je dobivao prijetnje da će stradati njegova obitelj u Mostaru, ako obuče dres Bosne i Hercegovine.

Barbarez je dugo bio kapetan reprezentacije, ali se zbog raznih afera koje su se događale u Nogometnom savezu BiH 2006. godine oprostio od reprezentacije. Zadnju utakmicu odigrao je 7.10.2006. godine na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. godine protiv Moldavije.

Sergej Barbarez je za reprezentaciju BiH odigrao 47 utakmica i postigao 17 pogodaka.

Početkom 2010. godine dobio je UEFA trenersku licencu.

Najveća postignuća

Sergej Barbarez je svoju karijeru završio kao legenda HSV-a i reprezentacije Bosne i Hercegovine. Bio je omiljeni igrač i čovjek je kojeg obožavaju u njegovom rodnom gradu i njegovoj zemlji.

Uspio je ostvariti svoj dječački san i napraviti ono što su napravili Tuce i Slišković.

U sezoni 2000/2001. proglašen je najboljim strijelcem njemačke Bundeslige, a 2001. godine je proglašen nogometašem godine u BiH.

2003. godine je opet proglašen nogometašem godine u BiH, a s HSV-om je osvojio njemački DFB Liga kup.

2005. godine je proglašen sportašem godine u BiH, a u Mostaru je dobio ulicu sa svojim imenom.

2008. godine je s 324 odigrane utakmice postao strani igrač s najviše nastupa u Bundesligi.

Komentiraj

*