Srđan Vuletić

Srđan Vuletić je međunarodno priznati i nagrađivani filmaš iz Bosne i Hercegovine. Kao filmski scenarist i režiser, radio je na nekoliko zapaženih dokumentaraca te kratkometražnih i dugometražnih igranih filmova. Najvažniji uraci su mu dugometražni igrani filmovi Ljeto u zlatnoj dolini i Teško je biti fin, te kratkometražni film Troskok.

Obrazovanje

Srđan Vuletić je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 1995. godine diplomirao režiju. U istoj visokoobrazovnoj ustanovi se naknadno i zaposlio kao predavač režije i scenarija.

Privatni život

Srđan Vuletić rođen je 1971. godine u gradu Bijeljini.

Devedesetih je godina sudjelovao u ratu kao medicinski tehničar. Kasnije, inspiraciju za svoj dokumentarni film Palio sam noge pronašao je upravo u osobnom ratnom iskustvu bolničara s bojišnice, što možda najbolje govori o tome koliko ga se rat duboko kosnuo.

Uz to što se bavi predavanjem na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, najpoznatiji je kao filmski režiser i scenarist. Posljednjih godina djeluje i kao uspješni kazališni režiser.

U privatnom životu, Vuletić je veliki pobornik organske prehrane te zdravog i ekološki osviještenog stila življenja.

Posao

Srđan Vuletić u svojoj filmografiji ima već popriličan broj zapaženih filmskih naslova. Kao režiser i scenarist potpisuje niz kratkih dokumentarnih filmova When Something Terrible Happens People Don’t Wake Up (1993.), Palio sam noge (1993.), Osmi mart (1993.), Prvo ratno kino (1994.) i Struja (1995.); zatim kratke igrane filmove Kako je pukao Pjer Žalica (1998.), Put na Mjesec (1998.), Troskok (2000.); te dugometražne igrane filmove Ljeto u zlatnoj dolini (2003.), Teško je biti fin (2007.) i Kroz naše oči (2018.).

Za 2019. je najavljen njegov novi dugometražni igrani film Gym za čije snimanje je dobio novčanu potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.

Od 1993. do 2007. godine Srđan Vuletić se intenzivno bavio stvaranjem internacionalno zapaženih, hvaljenih i nagrađivanih filmskih uradaka. Nakon tog plodnog razdoblja na duže se vrijeme povukao iz industrije.

Godine 2016. prvo se posvetio kazališnoj režiji, a 2017. i 2018. godina označile su Vuletićev dugo očekivani povratak u svijet filma.Isključivo kao scenarist potpisuje kratkometražne igrane filmove 10 minuta (2002.), Idiličan dan u provinciji (2010.) i Nevidljivi (2017.).

Samo kao filmski producent, Srđan Vuletić potpisuje kratkometražne igrane filmove 42 ½ (2003.), Prva plata (2005.) i Ram za sliku moje domovine (2005.). Kao direktor fotografije radio je na kratkom dokumentarcu Apollo: Prvo ratno kino (2013.).

U kazalištu, režirao je nekoliko predstava za Otvorenu scenu OBALA koja djeluje u sklopu Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Značajnu pažnju privukao je svojom kazališnom hit predstavom Kad bi naglas govorili (2016.), koja je u godini dana prikazana nekoliko desetaka puta, a karte za svaku od izvedbi bile su obavezno rasprodane.

Vuletićeva filmska i kazališna ostvarenja progovaraju prvenstveno o svakodnevnim životnim kušnjama i životima malih ljudi.

Najveća postignuća

Srđan Vuletić je za svoj kratkometražni igrani film Troskok osvojio Nagradu za najbolji kratki film na 50. Berlinskom filmskom festivalu i Nagradu za najbolji film na New York Film Festivalu. Kratki igrani film 10 minuta, za koji je napisao scenarij, nagrađen je kao najbolji kratki film po izboru Europske filmske akademije.

Njegov prvi dugometražni igrani film Ljeto u zlatnoj dolini osvojio je nagrade Tigar i Moviezone na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu.

Njegov drugi dugometražni igrani film bio je kandidat BiH na 80. dodjeli filmske nagrade Oscar u kategoriji za najbolji strani igrani film, no nije uspio ući u uži krug natjecanja.

Autor: B.K.

Komentiraj

*