Željko Ivanković

Željko Ivanković je bosanskohercegovački i hrvatski književnik i književni kritičar, urednik, novinar i prevoditelj. Radio je u nakladničkoj kući “Veselin Masleša”, a nakon toga u Federalnoj novinskoj agenciji (FENA). Koautor je nekoliko čitanki za osnovnoškolsko obrazovanje te suradnik “Hrvatskog biografskog leksikona”, “Hrvatske enciklopedije” i “Hrvatske enciklopedije BiH”. Neka od njegovih djela prevedena su na brojne svjetske jezike.

Obrazovanje

Osnovnu školu je završio u Varešu, a Franjevačku gimnaziju u Visokom. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu 1977. godine. Pohađao je i Filozofski fakultet u Novom Sadu i Sarajevu. Diplomirao je u Sarajevu 1987. godine.

Privatni život

Rođen je 29.8.1954. godine u Varešu. Ističe da su za njega rad, upornost i strpljivost jedino što donosi rezultate i potvrđuje talente koje smo dobili rođenjem.

Posao

Željko Ivanković je uredio i priredio za tisak niz djela iz svjetske, bosanskohercegovačke i hrvatske književnosti. Riječ je o djelima iz dječje književnosti, lektirskim izdanjima te publicističkim i historiografskim djelima.

Uređivao je i veliki broj periodičnih publikacija, kao što su “Lice”, “Dalje”, “Život”, “Herceg Bosna”, “Obzor”, “Radovi Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost”, “Hrvatski i bošnjački tjednik”, “Stećak”, “Novi Izraz”, “Slovo”, “BiH kult”, “Bobovac”, “Revija slobodne misli”.

Surađivao je, ili je zastupljen, u projektima “Bosanskohercegovačka književnost za djecu u 25 knjiga”, “Bosanskohercegovačka književnost u 50 knjiga”, “Bošnjačka književnost u književnoj kritici u 6 knjiga” i “Muslimanska književnost u 25 knjiga”.

Željko Ivanković se nalazi u antologijskom izboru “Hrvatske književnosti za djecu u 25 knjiga”, a njegova su djela zastupljena u lektiri i čitankama za osnovne škole u BiH.

Sudjelovao je na nizu međunarodnih konferencija i simpozija, a bio je i na studijskim gostovanjima na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, u Zakladi Lion Feuchtwangler u Los Angelesu i drugima.

Član je brojnih društava: Hrvatskog društva za znanost i umjetnost u Sarajevu, Društva pisaca BiH, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog centra P.E.N., P.E.N. centra BiH, Unije nezavisnih intelektualaca Krug 99, Društva novinara BiH i Međunarodnog Foruma Bosna.

Neki od Ivankovićevih eseja, proze, poezije i publicističkih priloga prevedeni su na arapski, albanski, češki, danski, esperanto, engleski, francuski, talijanski, katalonski, norveški, mađarski, makedonski, poljski, turski, slovenski i švedski.

Od poezije je objavio “Nešto od onog što jest”, “Utrka puževa”, “Vrijeme bez glagola”, “Urušavanje slike”, “Izgubljeni zavičaj”, “Traženje zavičaja”, “Izbor poezije”, “Raskoš, hladna mjesečina”, “Isus je pročitao novine”, “Dnevnik melankolije”, “Sjene, sve dulje”, “Hoja po prstih” i “Sablazan jezika”.

Napisao je i romane “Dodirom svijet počinje”, “Ljubav u Berlinu” i “Rat i sjećanje” te studije i eseje “(D)ogledi” I, II i II, “Na marginama kaosa”, “Tetoviranje identiteta”, “Identitet i druge opsesije” i “Utemeljenja”.

Željko Ivanković je 2018. godine obilježio 40 godina karijere, a objavljivanjem njegove knjige poezije “Duga barbarska noć – Izbor poezije 1978-2018” zaokružena je edicija Ivankovićevih “Izabranih djela”, koju su izdavačke kuće EX libris iz Rijeke i Synopsis iz Sarajeva započeli 2011. godine.

Osim “Duge barbarske noći”, sastoje se i od knjiga “700 dana opsade”, “Tko je upalio mrak?”, “Identitet i druge opsesije”, “Hod  rubovima svjetova”, “Rat i sjećanje” i “Čovjek koji je odlazio u maglu”.

2018. je objavljen i njegov roman “In illo tempore”. Ivanković je prvo 2014. godine napisao i objavio “Priču o vareškom fratru, Židovu i ratu”. Vidio je da ta priča ima potencijal da postane roman pa je na kraju narasla na više od stotinu kartica.

“In illo tempore” je roman o ljudskim karakterima, o gradu koji je davno nestao u vremenu i na čije stanovnike, zločince, junake, obične ljude, velike, male, grandiozne i sitničave mogu podsjećati samo ovakve priče.

Najveća postignuća

Za roman “Rat i sjećanje” dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski. Prvi je autor koji je dobio tu nagradu, a nije s područja Hrvatske.

Dobitnik je i književnih nagrada za radio-dramu, poeziju i esej na anonimnim natjecanjima te za priču na međunarodnom natječaju Serra 1999. i 2001. godine.

Za knjigu eseja “(D)ogledi, III” dobio je nagradu Antun Branko Šimić, a posebno mjestu u njegovom opusu zauzima djelo “700 dana opsade”, u kojoj je opisana opsada Sarajeva.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected].

Komentiraj

*