Zijah Sokolović

Zijah Sokolović poznati je bosanskohercegovački glumac, redatelj te suradnik na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Slavu je stekao poznatom monodramom „ Glumac… je glumac… je glumac“, koja je izvođena u nekoliko gradova širom svijeta te je prevedena na nekoliko stranih jezika. Njegove najveće uspješnice su predstave „Demokracija“, „Medvjed“, „Međuigre 0-24“ i „Ko bajagi donijela me roda“, za koje je osvojio brojne nagrade.

Obrazovanje

1976. godine je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu s predstavom „Ex ponto“ Ive Andrića.

Privatni život

Zijah Sokolović rođen je 22.12.1950. godine u Sarajevu. No, spletom okolnosti je godinama živio u Beču. Njegova najveća podrška u radu i cijelom stvaralaštvu su supruga Lidija Stanković, poznata pijanistica te kćer Hana Selena, koja je njegov najveći motivator za rad s mladima.

Posao

Zijah Sokolović svoju glumačku karijeru počinje 1969. godine u Kamernom teatru 55 u Sarajevu, gdje su izvođene već ranije spomenute uspješnice koje su ga proslavile. Njegova karijera doživljava uspon 1978. godine kada iz ljubavi prema svojoj profesiji piše monodramu „Glumac…je glumac… je glumac“.

Zijah doživljava velike promjene kada se 1983. godine odlučio postati slobodnim umjetnikom. Zbog rata i drugih neprilika 1992. godine seli u Beč i započinje novi život. Ondje nije mirovao, tako 1993. godine u Interkultheatru piše prvi cabare, „CABAres, CABArei“, čiji je tekst preveden na bugarski premijerno prikazan u Sofiji.

U njemu se vodila ogromna borba pa se odlučio udaljiti od kazališta i postati režiser. Prvo je radio u Beču, potom je sudjelovao na projektima u Sloveniji, Italiji, Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini.

U njegovoj monodrami „Glumac… je glumac… je glumac“ , koja je jedna od njegovih najvećih uspješnica, jednako uživaju i mladi i stari. Monodrama je prvi put je izvedena 1978. godine.

Zijah Sokolović znao je istaknuti da se kazalištem ne bavi da bi glumio, već da bi nešto rekao. Naglašavao bi i moć umjetnosti glume te govorio o tome kako se glumci bore za opstanak kazališta i slobode izražavanja te za opstanak kazališne umjetnosti.

Zijah Sokolović možda najdražim dijelom posla smatra rad s mladima. Cilj mu je bio maknuti mlade od modernih uređaja. Isticao je da tradicionalno kazalište ne treba biti dosadno te da može biti pristupačno i zanimljivo i mladima. Informirao je mlade o društvenim problemima te stanjima s kojima se susreću tijekom odrastanja. Droga, ravnopravnost, nasilje, samo su neke od tema koje je obrađivao u TheArto projektu za koji je dobio Zlatni lovor EU za najbolji Europski projekt i titulu Ambasadora dobre volje UNDP-a.

“Demokracija” je također dio TheArto projekta. Zijah je istaknuo kako većina građana ne zna objasniti u kojem političkom sistemu trenutačno žive te ne mogu navesti bilo koji demokratski oblik društva u kojem bi živjeli. Ona na duhovit, informativan i zabavno-poučni način ljude upoznaje sa samom poviješću demokracije. Naglašavao je kako politička scena, kao i kazalište ima svoje glumce, a na društvu je da odluči koju ulogu želi igrati.

Zijaha lijepe uspomene vežu uz TV seriju Nedjeljni zabavnik i vrijeme kada je, kako sam kaže, sve bilo jednostavnije i mirnije. Nedjeljni zabavnik bila je TV serija koja je na zanimljiv način poticala dječju znatiželju. U današnje vrijeme djeca su okupirana društvenim mrežama i Zijah smatra kako im nedostaje jedan „zabavnik“. On je u seriji televizijskim gledateljima približavao tajne svijeta u kojem živimo.

Zijah Sokolović je veliki prijatelj s Radom Šerbedžijom, a osim velikog prijateljstva, vežu ih i predstave „Play Beckett“ te „Pokajnik“, koje su bile samo dio uspješne suradnje ova dva vrsna umjetnika. Jednom je prilikom istaknuo kako ne postoje riječi kojima se mogu opisati osjećaji kada vidi ljude kako dolaze brodovima na Brijune gledati predstave, što smatra još jednim dokazom da kazalište nije mrtvo i da još uvijek kazališni glumci imaju što za ispričati široj publici.

Najveća postignuća

Mnogi kritičari, umjetnici, ali i publika divili su se Zijahovoj umjetnosti, što mu je na koncu i donijelo brojne nagrade. Za svoj umjetnički rad dobio je pedesetak nagrada među kojima su: Zlatni lovor MESSA, Zlatna Arena iz Pule, Nagrada grada Sarajeva, Zlatna Lava iz Umaga, Grand Prix za režiju u Moskvi, Grand Prix za glumu u Yerevanu te već ranije spomenuta nagrada kojom je 2012. godine postao Ambasadorom dobre volje UNDP-a za toleranciju i nenasilje.

2013. godine dobio je EU nagradu za TheArto projekt jer je bio prepoznat kao najbolji projekt koji sudjeluje u suzbijanju kriminala pomoću kazališta.

Autor: M.M.

Komentiraj

*