Damir Šagolj je istaknuti bosanskohercegovački fotoreporter. Interes za fotografijom javio se još dok je bio dijete, ali time se ozbiljnije počeo baviti za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, a kasnije je kao fotograf Reutersa nastavio na Kosovu, u Iranu i Iraku te širom svijeta. Na brojnim uglednim obrazovnim ustanovama diljem svijeta predavao je i držao radionice iz područja novinarstva i fotografije, a njegove fotografije su se nalazile na naslovnicama vodećih svjetskih časopisa poput The New York Timesa, The Washington Posta, Newsweeka, Spiegela, Le Mondea i drugih.
Obrazovanje
U Sarajevu je završio osnovnu školu i nakon toga se upisao u srednju građevinsku školu, ali se poslije završenog prvog razreda s roditeljima preselio u Moskvu. Na Energetskom institutu u Moskvi upisao je i završio tri godine studija automatike, a 1990. godine se vraća u Sarajevo i nastavlja studij automatike na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu.
2012. godine je na London College Communication završio magistarski studij novinske i dokumentarne fotografije.
Privatni život
Rođen je 3.5.1971. godine u Sarajevu. Njegova majka je bila profesorica pedagogije, a otac Mirko Šagolj popularni novinar, koji je u vrijeme kada je Damir počeo pohađati srednju školu poslan u Moskvu kao dopisnik Oslobođenja.
Njegova životna partnerica je Sanda Popovac, dugogodišnja akademska radnica Sveučilišta u Sarajevu. Imaju jedno dijete, sina Leona.
Damir se fotografijom počeo baviti zbog prijatelja s kojim se družio tijekom osnovne i srednje škole. Svi oni su vlastitim izborom ili obiteljski bili povezani s vizualnom umjetnošću. Većina njih se bavila crtanjem, stripom ili fotografijom, a Damir je tek kasnije shvatio značaj toga da je kao dječak bio dio takvog talentiranog društva.
On se uz to bavio još mnoštvom drugih stvari, a nakon što su neki od njegovih prijatelja počeli pomagati jednom fotografu u njegovom studiju, dobili su i tehničke mogućnosti da se detaljnije poigraju s fotografijom.
Iako je putovao svijetom i izvještavao s raznih ratišta, Damir kaže kako ništa od toga nije bilo toliko posebno, opasno i intenzivno kao izvještavanje iz ratnog Sarajeva, a smatra kako njegovo mišljenje mogu potvrditi svi novinari koji su u to vrijeme izvještavali o ratnim događanjima iz glavnog grada Bosne i Hercegovine.
2009. godine preselio se u Bangkok na Tajlandu, a jedno vrijeme je živio i u Pekingu u Kini. Kaže kako ništa ne planira jer njegov život diktiraju svjetski događaji, pa kad se nešto dogodi, uvijek je spreman na pokret.
Posao
Damir Šagolj je tijekom rata bio član Armije Bosne i Hercegovine i tada se ozbiljnije krenuo baviti fotografijom. 1995. godine je počeo suradnju s pariškom novinskom agencijom Sipa, a svoje je fotografije nudio i Reutersu. 1996. godine postaje Reutersov dopisnik iz Sarajeva, a nakon što se situacija u Bosni i Hercegovini primirila, Damir Šagolj odlazi na Bliski istok.
Vrijeme je uglavnom provodio u Libanonu, Iranu i Izraelu, a nakon napada 11.9.2001. godine odlazi u Afganistan i Irak. Fotografija koju je snimio u Iraku, na kojoj su prikazane koalicijske trupe, našla se u finalu izbora za Pulitzerovu nagradu.
Radeći za Reuters, Damir Šagolj je pratio i događanja poput Olimpijskih igara te raznih azijskih, europskih i svjetskih sportskih prvenstava. Pokrivao je i događanja nakon tsunamija u Japanu, poplava na Tajlandu i u Pakistanu, suđenja za ratne zločine na Haškom sudu i povijesnih promjena u Mianmaru. Također je pratio sve što se događalo sa Sjevernom Korejom te rat protiv droge koji se vodio na Filipinima.
2016. godine je za jednu od svojih fotografija snimljenih u Pjongjangu dobio nagradu u kategoriji Daily Life Stories u okviru izbora World Press Photo.
2018. godine nagrađen je Pulitzerom za fotografije koje je snimio tijekom izvještavanja o tragediji naroda Rohingya. Jedna od četiri nagrađene fotografije prikazuje preminulog dječaka Abdula Aziza, čije su oči prekrivene s dva lista. Šagolj je u jednom intervjuu istaknuo kako je strašno što će mu ljudi čestitati na fotografiji na kojoj se nalazi mrtvo dijete, ali s druge strane, tu je fotografiju trebalo napraviti kako bi što više ljudi saznalo za tragediju tog naroda.
Iako se cijeli život bavi takvom vrstom izvještavanja i fotografije, ističe kako je teško ostati ravnodušan na ono što doživi i zabilježi objektivom kamere. Kaže kako sve to ostavlja dubok trag na njemu, ali da kao i svi profesionalci koji se susreću s takvim stvarima ima način na koji procesuira te emocije.
Najpotresnijom fotografijom smatra onu koju je snimio 2012. godine, kada su Rohingye istjerali iz njihovih domova i smjestili u izbjegličke kampove. Tada je vidio dječaka od oko 15 godina, koji je umro nakon ugriza bijesnog psa, jer nije mogao dobiti cjepivo zato što se nalazio s krive strane žičane ograde.
Damir Šagolj je s Danisom Tanovićem početkom 2019. godine primljen na mjesto profesora na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, ali se redatelj Ahmed Imamović požalio na neregularnost u postupku natječaja i zatražio inspekcijski nadzor jer je smatrao da njih dvojica nemaju propisani stupanj stručne spreme.
Najveća postignuća
Tijekom svoje dosadašnje karijere, koja traje dulje od 20 godina, Damir Šagolj je izvještavao iz više od četrdeset zemalja, a njegovi radovi su objavljivani u najpoznatijim svjetskim medijima. Za te je radove dobio neke od najznačajnijih nagrada iz struke, a posebno se izdvaja Pulitzerova nagrada koju je dobio za izvještavanje o nesreći Rohingya, naroda u Bangladešu i Mianmaru.
2016. godine proglašen je Reutersovim fotografom godine.
Komentiraj