Edo Maajka

Edo Maajka je bosanskohercegovački reper i autor hip-hop tekstova. Objavio je pet studijskih i jedan kompilacijski album s kojima je stekao status jednog od poznatijih repera i ambasadora za ovu vrstu glazbe na Balkanu. Radio je i glazbu za nekoliko filmova i sinkronizaciju za crtane filmove.

Obrazovanje

Osnovnu školu je završio u Brčkom, a srednju mašinsku u Zagrebu. Nakon završene srednje škole se vraća u BiH i u Tuzli se upisuje na studij strojarstva i kriminalistike, ali je odustao nakon godinu dana.

Privatni život

Rođen je 22.12.1978. godine u Brčkom, a 1992. godine kao izbjeglica odlazi u Hrvatsku. Iako voli svoj rodni grad Brčko, kaže da više ne bi mogao živjeti tamo jer ga je na neki način prerastao, a za Zagreb kaže da je njegov grad, grad u kojem je proveo tinejdžerske godine.

U braku je s Izraelkom Lilach. Od 2010. do 2016. godine je sa suprugom, njezinom kćerkom iz prvog braka i njihovom kćerkom Yasmin živio u Tel-Avivu. Za vrijeme boravka u Izraelu nije se bavio glazbom nego se posvetio obitelji. Ondje je doživio dva kraća rata i kaže da su ga iskustva od tamo promijenila, ili kako on sam kaže – oplemenila.

2016. godine se vratio u Zagreb jer su on i supruga od samog početka planirali živjeti tu, ali su morali čekati da May, njezina kćer iz prvog braka, postane punoljetna.

“Običan” život u inozemstvu ga je odvukao od glazbe i otupio, ali ga je Tel-Aviv s druge strane naučio što znači biti tolerantan i neopterećen.

Posao

Edo Maajka je po povratku u Tuzlu postao jedan od dva MC-ja benda Discord, kasnije poznatijeg kao Defence. Demo pjesme grupe Defence su postale radijski hitovi u sjevernoj Bosni, a koncerti koje su održavali u Tuzli 1999. godine su bili posjećivani u velikom broju.

Edo kasnije upoznaje DJ Soula i Erola koji su vodili prvi BiH hip-hop radio show FMJAM i postaje sastavni dio FMJAM ekipe. On, DJ Soul, Frenkie, Hamaz i vokal grupe Defence Munja osnivaju grupu Disciplinska komisija.

Nakon što je napustio fakultet i vratio se u Zagreb, Edo Maajka snima pjesme “Mahir i Alma” i “Minimalni rizik” koje su postale hitovi na zagrebačkom Radiju 101. Dobivao je ponude od nekoliko izdavačkih kuća, ali je na kraju potpisao ugovor s izdavačkom kućom MENART koja je 2001. godine objavila njegov album “Slušaj mater”.

Kasnije je objavio i albume “No sikiriki” (2004.), “Stig’o ćumur” (2006.), “Balkansko, a naše” (2008.) i “Štrajk mozga” (2012.). Nakon toga je uslijedilo par godina pauze, a onda se 2016. godine vratio s pjesmama “Staza manjine” i “Sloboda” koje su rezultat suradnje s glazbenom skupinom Kultur Shock i pjesmama “Ojojoj” i “Non pasaran”, koje je snimio samostalno.

2017. godine je objavio pjesme “Dolazim i odlazim”, “Ne mogu disat'” i “Od sutra”. Nakon povratka iz Izraela je najavio i kvalitativnu promjenu u glazbi, a u tome će mu pomagati nova skupina glazbenika s kojima surađuje. Među njima su ponajbolji basist u Hrvatskoj Mario Rašić, Yogi Lonich koji je nastupao prije Rolling Stonesa i Roberta Planta, Mirsad Dalipi i Toni Starešinić, vodeći član bendova Mangroove i Chui.

Edo Maajka se između ostalog bavio i filmskom glazbom i sinkronizacijom za crtane filmove pa je tako uradio glazbu za film “Ljeto u zlatnoj dolini” Srđana Vuletića, za hip-hop mjuzikl Tuzlanskog teatra “Prosjačka opera”, a glas je posudio u sinkroniziranim verzijama crtanih filmova “Ledeno doba 2″, Legenda o medvjedu” i “Chicken Little”.

Najveća postignuća

Edo Maajka je za svoj rad dobio brojne nagrade i priznanja. Trostruki je dobitnik Porina – 2003. godine za novog izvođača godine, a 2005. za najbolji spot “Pržiiiii” i najbolji album urbane, klupske glazbe “No sikiriki”.

Album “No sikiriki” mu je 2005. donio i nagradu Davorin za urbani album, pjesmu godine, urbanu pjesmu i urbanog izvođača, a 2006. godine za vokalnu suradnju za pjesmu “Hajmo ih rušit'” koju je snimio s Frenkijem.

Nekoliko puta je dobio i nagrade Zlatna Koogla i Crni mačak.

Komentiraj

*