Himzo Polovina

Himzo Polovina bio je poznati bosanskohercegovački tumač i baštinik sevdalinke, kompozitor, interpretator i poeta. Iako je po tome ostao najupečatljiviji, po zanimanju je bio liječnik, točnije neuropsihijatar. Njegov rad na sevdalinkama (bosanskohercegovačkim narodnim pjesmama) ostavio je neizmjerno važan trag u bosanskohercegovačkoj kulturi.

Obrazovanje

Nakon osnovne škole pohađao je u Gimnaziju i Časničku školu u Zagrebu. Tu je s osamnaest godina (1945. godine) obučen u svečanu uniformu i zajedno s pripadnicima Oružanih snaga, domobranima i ustašama odveden preko Slovenije u Austriju. Tu su ih dočekali zapadni saveznici i uputili natrag zajedno s Antom Pavelićem na čelu u borbu protiv Sovjetskog Saveza i oslobođenje Nezavisne Države Hrvatske. Iako su njegovi roditelji smatrali da će u Časničkoj školi biti najsigurnije, to se ipak nije pokazalo kao idealno rješenje.

Himzo Polovina je nakon toga upisao Medicinski fakultet u Sarajevu te ga uspješno završio i specijalizirao kao neuropsihijatar. U svojoj radnoj praksi, primjenjivao je metode psihijatrije, socioterapije i glazbene terapije. Točnije, bio je prvi u Bosni i Hercegovini i jedan od rijetkih koji je na teritoriju bivše Jugoslavije primjenjivao glazbu i pjesmu pri liječenju bolesnika na psihijatriji. Svoju stručnost na polju za koje se specijalizirao pokazao je i kroz radove objavljene u stručnim publikacijama.

Sve do svoje smrti bio je uvaženi i cijenjeni liječnik Bolnice za mentalnu rehabilitaciju Jagomir u Sarajevu.

Tijekom studija na Medicinskom fakultetu Himzo Polovina bio je i član Studentskog KUD-a „Slobodan Princip – Seljo“, nastupao je i s KUD-om „Ivo Lola Ribar“, KUD-om „Proleter“, ZKUD-om „Vaso Miškin – Crni“, KUD-om „Miljenko Cvitković“ i drugim amaterskim društvima.

Glazbeno obrazovanje započeo je usavršavanjem recitatorskih sposobnosti, ali i učeći svirati violinu kod poznatog profesora i majstora violine Karla Malaceka. Ali vrijedi naglasiti i to da je svoju pjevačku sposobnost naslijedio od oca Mušana, koji je njega i njegovu braću i sestre još kao djecu navodio da pjevaju.

Privatni život

Himzo Polovina rođen je u Mostaru 11.3.1927. godine, a preminuo u Plavu 5.8.1986. godine. Bio je u braku s Fikretom Medošević, koja je po struci bila diplomirana ekonomistica, iako je najduže bila zaposlena u Zavodu za planiranje pri Izvršnom vijeću Bosne i Hercegovine. Iz njihovog braka rođeno je dvoje djece, kćerka Rubina i sin Edmir, koji žive u Kanadi. Oboje su završili Elektrotehnički fakultet, dok je kćerka Rubina i doktorirala.

Supruga Fikreta se nakon Himzine trudila da uspomena na njenog supruga potraje zauvijek, kako kod njegove obitelji, tako i kod ljubitelja glazbe. Preminula je 2018. godine.

Posao

Himzo Polovina je godine 1953. pjevao uživo za Radio Sarajevo i kolege su ga nagovorile da se prijavi na audiciju za pjevača. On je prošao tu audiciju i ponuđeni su mu mentori koju su od njega trebali napraviti dobrog umjetnika.

Mnoge pjesme koje su bile zaboravljene, zahvaljujući djelatnosti Himze Polovine oživjele su i ostale upamćene za sva vremena. To su pjesme poput „Voljelo se dvoje mladih“, „Čudna jada od Mostara grada“, „Dvore gradi Komadina Mujo“, „Jutros prođoh kroz čaršiju“, „Poletjela dva goluba“, „Otvor’ vrata od hamama“, „Poljem se vija Hajdar delija“, „Mila majko šalji me na vodu“, „Emina“, „Hasanagin sevdah“, „U Stambolu na Bosforu“ i druge.

Njegovi prvi album objavljen je u okviru izdavačke kuće Croatia Records pod nazivom „Emina“. Pod okriljem ove izdavačke kuće izdan je i album „Hitovi“, dok su albumi „Sarajevo, divno mjesto“, „Sevdah i suze“ i „Sevdalinke“ objavljeni pod pokroviteljstvom izdavačke kuće Naraton.

Himzo Polovina je napravio i dosta arhivskih snimaka za Radio Sarajevo. Ipak, u jednom periodu, prestao je sa svojom djelatnosti na Radio Sarajevu jer se sukobio s čelnicima te kuće. Nakon toga su slušatelji Radio Sarajeva svakodnevno upućivali molbe, ali i žalbe da se vrati ova poznata ličnost bosanskohercegovačke scene.

Polovina je nastupao diljem zemlje i inozemstva, promovirajući narodnu glazbu i sevdalinke. Pjevao je i gotovo o svim gradovima zemlje Bosne i Hercegovine.

Nakon njegove smrti, njegove pjesme i djelatnost postali su poznatiji i cjenjeniji. Tako su mnoge radiostanice i diskografske kuće ponovno snimale njegove glazbene materijale i emitirale ih. Također, pjesme koje je izvodio Himzo Polovina drugačije su interpretirale druge poznate ličnosti i od toga pravile velike hitove, kao na primjer „Indexi“, „Crvena jabuka“, Ibrica Jusić i drugi.

Himzo Polovina je posljednji koncert održao u mjestu Plav u Crnoj Gori 1986. godine, a nakon koncerta je preminuo od posljedica srčanog udara.

Sahranjen je na gradskom groblju Bare u Sarajevu, a jedna od sarajevskih ulica nosi njegovo ime.

Najveća postignuća

Himzo Polovina nagrađen je brojnim priznanjima poput dijamantnih, zlatnih i srebrnih ploča te raznih diploma, ne samo za glazbeno stvaralaštvo nego i za uspjehe koje je postigao kao liječnik. No, osobito je važno spomenuti priznanje kojim je odlikovan, a to je Estradna nagrada Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.

Pjesma „Emina“, koju je napisao Aleksa Šantić, a maestralno otpjevao Himzo Polovina, zbog izvrsne izvedbe zaslužna je za to što se po Bosni ženskoj djeci često davalo upravo to ime. Ta pjesma ostat će upamćena kao Šantićeva i Himzina podjednako.

Himzo je svoj rad promovirao i na drugim poljima i trudio se pomagati. Tako je nerijetko nastupao na koncertima humanitarnoga karaktera, po bolnicama, domovima umirovljenika, starijih i iznemoglih osoba, napuštene djece te po klubovima liječenih alkoholičara.

Glazbom je nastojao prenijeti pozitivnu energiju i barem na nekoliko sati svojim glasom pružiti užitak onima koje sreća nije pratila kroz život.

Autor: D.P.

Komentiraj

*