Mak Dizdar (punim imenom: Mehmedalija Mak Dizdar) jedan je od najpoznatijih i najutjecajnijih pjesnika u modernoj bosanskohercegovačkoj književnosti. Svojim je pjesničkim zbirkama ostavio neizbrisiv trag na buduće generacije pisaca s područja Bosne i Hercegovine, ali i šire – diljem Balkana.
U svojoj poeziji Mak Dizdar je opjevao bosanskohercegovačku povijest i spomeničku kulturu, pretvarajući srednjovjekovne bosanske stećke u pravi simbol duha i tradicije svoje zemlje. U njegovim najpoznatijim pjesmama prevladava mističko i panteističko viđenje svijeta, života i sudbine.
Obrazovanje
Dizdar je osnovnoškolsko obrazovanje stekao u svome rodnom Stocu, nakon čega odlazi u Sarajevo gdje 1936. godine završava gimnaziju, što je ujedno kraj „službenog“ dijela njegovoga obrazovanja.
Dizdar je tako, kao i mnogi velikani domaće i svjetske književnosti, postao važno ime u povijesti kulture svoje zemlje bez formalnog stjecanja visokog obrazovanja.
Život
Ovaj veliki pjesnik rodio se 17. listopada 1917. godine u mjestu Stolac. Njegova obitelj bila je bošnjačkog porijekla, a uz oca Muharema i majku Neziru imao je i brata Hamida te sestru Refiku. Mak je oca izgubio u vrlo mladoj dobi od šest godina. Međutim, tu nije bio kraj tragedijama u krugu njegove obitelji, jer Dizdarova majka i sestra ubijene su 1945. godine u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac.
Dizdarov stariji brat Hamid bio je, treba istaknuti, također čovjek od pera, te je 1929. godine objavio zbirku poezije Knjiga drugova. Osim toga, Hamid je bio i urednik onodobnog sarajevskog časopisa Gajret u kojem je i Mak Dizdar objavio neke od svojih prvih radova.
Inače, ime „Mak“ pod kojim je Dizdar najpoznatiji, nije njegovo pravo ime već pseudonim kojim se Mehmedalija imenovao tijekom Drugoga svjetskoga rata, boreći se na strani partizana.
Umro je u Sarajevu 14. srpnja 1971. godine, prethodno se potvrdivši kao jedan od najvažnijih suvremenih bosanskohercegovačkih lirika.
Posao
Mak Dizdar svoj je književni prvijenac izdao već u dobi od 19 godina, objavivši u Sarajevu 1936. (iste godine kad je i maturirao) zbirku poezije pod naslovom Vidovopoljska noć. Zbirka je puštena u opticaj tek nakon podlaganja žestokoj cenzuri od strane onodobne vlasti, koja je iz nje izbacila sav sadržaj koji je smatrala politički nepodobnim.
No, ozbiljnije se počeo baviti pisanjem tek nakon Drugoga svjetskog rata, vrativši se iz partizana u javni život. Tako je u razdoblju od 1948. do 1951. godine bio zaposlen kao glavni urednik sarajevskih novina Oslobođenje. Nakon što se okušao u funkciji novinara, ubrzo je shvatio da ima veće ambicije, te je u svrhu izdavanja vlastitih publikacija osnovao „Seljačku zadrugu“ koja je ubrzo prerasla u izdavačku kuću po imenu Narodna prosvjeta. Narodnu prosvjetu danas se pamti kao jednu od najvažnijih izdavačkih kuća na prostorima bivše države.
No, Dizdarovo uživanje u plodovima vlastitoga rada naprasno je prekinuto 1960 godine kad je njegova izdavačka kuća pobjednikom vlastitog književnog natječaja proglasila roman Bihorci bošnjačkog pisca Ćamila Sijarića. Ovo se djelo bavilo prikazom životnih prilika u Sandžaku u međuratnom razdoblju. Ondašnje vlasti BIH zbog toga su Narodnu prosvjetu optužile za širenje reakcionarnih svjetonazora, te je ona završila pripojena izdavačkoj kući po imenu Veselin Masleša, uslijed čega je Mak Dizdar izgubio zaposlenje.
Dizdarova potraga za novim poslom trajala je sve do 1964. godine, kad je dospio na poziciju glavnog urednika časopisa za kulturu po imenu Život, a preuzeo je i funkciju predsjednika Društva književnika Bosne i Hercegovine.
Što se tiče nastavka Dizdarovog vlastitog književnog stvaralaštva, za njegovim pjesničkim prvijencem Vidovpoljska noć iz 1936. godine uslijedile su publikacije Plivačica (1954., poema); Povratak (1958., poema); Okrutnosti kruga (1960., zbirka pjesama), Koljena za Madonu (1963., zbirka pjesama), Minijature (1965., zbirka pjesama), Ostrva (1966., zbirka pjesama), Kameni spavač (1966., zbirka pjesama), Poezija (1968., zbirka pjesama) i Modra rijeka (1971., zbirka pjesama).
Za života je bio objavljen i u Panorami savremene bosanskohercegovačke proze (1961.), a izdao je i antologiju povijesnih zapisa Stari bosanski tekstovi (1969.).
Posthumno mu izlaze knjige odabranih stihova Pjesme (1972.), Izabrana djela I-III (1981.) i Modra rijeka i druge pjesme (1982.).
Mak Dizdar počeo je svoju pjesničku karijeru pišući socijalno osviještene stihove, da bi njegova poezija kroz godine napredovala prema kontemplativnim i duhovnim sferama. Vrhunac svoga stvaralaštva dosegnuo je u zbirkama Kameni spavač i Modra rijeka, koje do danas ostaju njegova najpoznatija i najvažnija djela. U svojoj je najzrelijoj poetskoj fazi njegovo stvaralaštvo evociralo bosanskohercegovačku tradiciju i kulturnu baštinu te se odavalo mističkim i panteističkim promišljanjima o sudbini i životu.
Najveća postignuća
Za života, Mak Dizdar je zaslužio nekoliko književnih nagrada: Nagradu „Cvijeta Zuzorić“ (1940., za pjesmu Kopanje), Nagradu Udruženja književnika BiH (1961., za zbirku Okrutnosti kruga), Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva (1964., za zbirku Koljena za Madonu), Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH (1966., za zbirku Ostrva) i Zmajevu nagradu (1967., za zbirku Kameni spavač).
Prevođen je na devet svjetskih jezika, od albanskog, slovenskog i makedonskog, pa do talijanskog, mađarskog, francuskog, češkog, slovačkog i njemačkog jezika.
Njegovu poemu Modra rijeka, koja se smatra jednom od njegovih najznačajnijih pjesama, uglazbljivanjem su popularizirali i Arsen Dedić te bend Indexi.
O Dizdarovoj velikoj važnosti za Bosnu i Hercegovinu govori i odluka da se njegov lik ovjekovječi na novčanici od deset konvertibilnih maraka.
U današnje vrijeme Dizdarov značaj još se uvijek primjećuje i u postojanju Fondacije „Mak Dizdar“, umjetničke galerije „Makova Hiža“, kulturne manifestacije „Slovo Gorčina“ (osnovana 1971. godine, a održava se sve do danas), te književnih nagrada „Mak Dizdar“ (traje od 2007. godine sve do danas) i „Slovo Makovo“ (osnovana i dodijeljena samo jednom – 2012. godine).
Autor: B.K.
Komentiraj