Enis Bešlagić

Enis Bešlagić je bosanskohercegovački kazališni, televizijski i filmski glumac. Karijeru započinje u Kamernom teatru 55, a kasnije se proslavio ulogom portira Šemse u hrvatskoj seriji “Naša mala klinika”. Zajedno sa Zlatanom Zuhrićem Zuhrom je osnovao producentsku kuću u Zagrebu.

Obrazovanje

Završio je strojarsko-tehničku školu, a nakon toga Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu. Nije se uspio upisati na Akademiju u prvom ljetnom roku jer je pao na tekstu “Tvrđava” Meše Selimovića, ali je prošao na drugom roku, a za prijemni ga je pripremala majka.

Privatni život

Rođen je 6.1.1975. godine u Doboju. Odrastao je u Tešnju i kaže da tamo svrati kad god ima priliku. Zna odakle je potekao i nikada to ne zaboravlja.

Kaže kako nije odrastao u strogom muslimanskom odgoju. Njegov otac je bio član partije, a vjera je bila rezervirana za starije ljude i djeca nisu bila odgajana u tom duhu. Majka ga je učila samo da poštuje druge ljude. Enis je u vrijeme izbijanja rata imao samo 16 godina i sjeća se kako su mislili da će to trajati samo par dana. Majka ga je autobusom poslala do Zagreba, gdje ga je dočekao tetak i odveo u Njemačku.

U Njemačkoj je radio na održavanju groblja, a družio se uglavnom s ljudima koji su kao i on izbjegli zbog rata. Kaže kako su oni bili pravi vjernici i tek je tada došao u dodir s islamom. Dali su mu da čita knjige i to mu je bila jedina veza s roditeljima, da moli Boga da ih čuva u Bosni. Molio je svojim riječima jer nije znao arapski, niti je znao klanjati. U Tešanj se vratio 1993. godine i proveo godinu dana u vojsci.

Enis je u braku sa Sabinom Bešlagić i imaju dvoje djece, kćer Asju i sina Maka.

Posao

Na drugoj godini studija je dobio ponudu da za 40 KM sinkronizira crtani film “Teletubbies”. On je bio Tinky Winky, a dnevno je znao snimiti tri do četiri epizode. Za vrijeme studija je bio angažiran i u inačici hrvatskog kviza “Upitnik”, kojeg je vodio s Milanom Pavlovićem.

Karijeru je nakon završene Akademije započeo u Kamernom teatru 55, a prvu filmsku ulogu je ostvario u kratkom filmu “Sindrom” 1998. godine. Nakon toga je glumio u filmovima “Warriors”, “Nepitani”, “Čudan pazar”, “Borac” i “Deset minuta”, a 2003. godine se pojavio u filmovima “Gori vatra” Pjera Žalice i “Ljeto u zlatnoj dolini” Srđana Vuletića.

2003. godine započinje i njegov angažman u TV seriji “Viza za budućnost”, u kojoj je glumio lik Zele. Sljedeće godine je ostvario ulogu u bh. kriminalističkoj seriji “Crna hronika” i u filmu Pjera Žalice “Kod amidže Idriza”. Iste godine prihvaća ulogu Šemsudina Dine Poplave u hrvatskoj humorističnoj seriji “Naša mala klinika”. Ulogu koja ga je proslavila je igrao do 2007. godine.

Glumio je u serijama “Sex i selo”, “Praonica”, “Cimer fraj”, “Žene s broja 13”, “Dva smo svijeta različita”, “Montevideo, Bog te video”, “Stipe u gostima”, “Odmori se zaslužio si”, “Lud, zbunjen, normalan” i “Kriza”, u kojoj je zajedno s Nikolom Kojom bio zvijezda serije.

Od 2005. godine pa dalje je glumio u filmovima “Ivkova slava”, “Ram za sliku moje domovine”, “Sve džaba”, “Duhovi Sarajeva”, “Armin”, “Montevideo, Bog te video!”, “Sabina K.” i “Naša svakodnevna priča”.

Bio je i član žirija u TV emisijama “Supertalent”, “Tvoje lice zvuči poznato” i “Zvjezdice”, koje su se prikazivale na hrvatskoj televiziji Nova TV.

2015. godine je danima volontirao i pomagao s pripremama oko dolaska pape Franje u Sarajevo, a bio je prisutan i na misnom slavlju na Koševu što je dočekano s velikim simpatijama. Enisov potez je snažno odjeknuo u BiH i regiji, a on je bio iznenađenje samo za one koji ga ne poznaju. I prije toga je svoje profesionalne glumačke obveze znao podređivati humanitarnim i društveno korisnim aktivnostima.

2016. godine mu je uručen Večernjakov pečat za osobu godine, on je tom prilikom održao govor u kojemu se osvrnuo na odnos vladajućih političara prema narodu. Gledatelji ga nakon toga nisu imali prilike gledati na malim ekranima, a mediji su nagađali da je spomenuti govor razlog njegovom izostanku. On je demantirao ta nagađanja i rekao da se nije povukao zato što mu je netko zabranio pojavljivanja, nego zato što nije bilo projekata koji su ga previše zanimali.

Pauzu od glume je iskoristio kako bi se okrenuo biznisu, točnije proizvodnju, uvozu i izvozu čokolada. Enis je prema raspoloživim sudskim registrima privrednih subjekata u BiH naveden kao suvlasnik društva za trgovinu i usluge Mak Zara. Riječ je o prvoj bosanskohercegovačkoj manufakturi čokoladnih pralina koja je nastala u travnju 2008. godine.

U veljači 2019. godine vratio se na male ekrane kao voditelj zabavne emisije “Super par” na RTL televiziji.

Najveća postignuća

Enis Bešlagić je glumac kojeg obožavaju gledatelji iz cijele regije. Nagrade je počeo dobivati još dok je bio na Akademiji. Tada je nagrađen nagradom “Najbolji student”, a 2016. godine mu je uručen Večernjakov pečat za osobu godine.

Komentiraj

*