Pjer Žalica

Pjer Žalica je poznati bosanskohercegovački redatelj, pisac i producent te dekan Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Njegovi najpoznatiji filmovi su Gori vatra i Kod amidže Idriza. Osim toga je režirao više kratkih igranih i dokumentarnih filmova, kazališnih predstava, TV programa te reklamnih i glazbenih spotova. Jedan je od partnera u producentskoj kući Refresh.

Obrazovanje

Pod mentorstvom Ademira Kenovića je diplomirao na Odsjeku za režiju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. S njim su u klasi bili i poznati bosanskohercegovački redatelji Danis Tanović, Srđan Vuletić, Marko Mamuzić i Sanja Hadžić.

U Međunarodnoj ljetnoj filmskoj školi “Grožnjan” u Hrvatskoj je završio tečajeve na Odsjeku za filmsku produkciju i Odsjeku za filmski scenarij.

Privatni život

Rođen je 07.05.1964. godine u Sarajevu. Njegov otac Miodrag je bio dramaturg i pjesnik, a napisao je scenarije za nekoliko TV filmova.

Pjer je u braku s glumicom Jasnom Žalicom i imaju sina Ismara koji je završio studij grafičkog dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti.

Posao

Pjer je od 1985. do 1986. godine svirao bas gitaru u grupi Hari Mata Hari, a napustio ju je jer je njegova želja bila svirati rock, a ne pop.

U ratu je napravio film “Djeca kao i svaka druga” u kojem je prikazan život djece u opkoljenom gradu, djece koja imaju različite probleme uzrokovane ratom. Kasnije su ga na nekim projekcijama u regiji znali optuživati da se bavi samo djecom bošnjačke nacionalnosti, što on smatra nenormalnim i kaže da su ta djeca imala imena, ali da je poanta filma da je neprihvatljivo da bilo gdje na svijetu djeca žive takvim životom.

Dekanom Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu je prvi put imenovan 2013. godine. Kaže da je biti na čelu Akademije naporno, ali i izazovno i uzbudljivo, a bude i uspjeha koji ohrabruju, obraduju i daju snagu za ići dalje.

Žalica je s Elmirom Jukićem pisao scenarij za film “Žaba”, ekranizaciju istoimene kultne kazališne drame hrvatskog dramaturga i pisca Dubravka Mihanovića koja je godinama punila kazališta širom bivše Jugoslavije.

Nakon višegodišnje pauze se odlučio režirati i u kazalištu, a prva predstava koju je režirao su “Tri sestre” Antona Pavloviča Čehova koja je igrala u Kamernom teatru 55. Žalica rad u Kamernom naziva inspirativnim jer je osobno vezan za to kazalište, ali i zbog fantastičnog glumačkog ansambla.

Tijekom pauze je napisao i scenarij za film “Praznik rada”, zajednički projekt na kojem je radio sa suprugom Jasnom za koju kaže da je fantastična glumica i da ne može zamisliti da napravi film bez nje. Čak i da nisu u dobrim odnosima opet bih ju uzeo da glumi i tvrdi da je njegova supruga dobar analitičar koji daje sjajne sugestije.

Praznik rada je nakon filma “Kod amidže Idriza” prvi projekt iza kojeg stoji kao kompletan autor i producent, a film govori prirodi ljudi na ovim prostorima da se fokusiraju na stvari koje nisu važne i da više vjeruju tračevima nego onome što je očito istina i za to na kraju plate visoku cijenu.

Radnja filma se odvija na Bjelavama gdje je Pjer odrastao, sve se događa između jednog zatvorenog malog kruga ljudi, a počinje dvije noći prije proslave Praznika rada. Na kraju se dogode neočekivane i komplicirane stvari koje pokvare proslavu i cijelom susjedstvu otvore oči.

On u svojim filmovima pokušava korigirati stanje u društvu i ukazati na loše stvari: “Orkestar” je vrsta dokumentarne priče o vremenu u kojem je odrastao, “Gori vatra” je bila prva reakcija na ushićenje mirom koje čovjeka opija kao neka halucinogena supstanca, a “Kod amidže Idriza” je omaž vremenu kojeg se još sjeća, ali koje nažalost nestaje.

Žalica smatra da se u našoj zemlji snima puno više od očekivanog, jer je financijska, sigurnosna, politička i ekonomska situacija katastrofalna, a svaki projekt je samo tvrdoglavost i upornost pojedinaca koji ne žele odustati. Ističe da zazire od domoljubnih izjava jer se pod njima svašta prodaje, ali kaže da zaista voli Bosnu i Hercegovinu, iako je “malo neuredna i puna problema”.

Najveća postignuća

Pjer Žalica je dobitnik brojnih nagrada, a neke od značajnijih su “Special Mention” München, godišnja nagrada Europske filmske akademije za dokumentarni film “Felix”, “Special Mention” FIPA Festival Francuska, “Zlatna arena” na Pulskom filmskom festivalu i Nagrada za najbolji kratki film na Sarajevskom filmskom festivalu.

Njegov dugometražni film “MGM Sarajevo”, kratki igrani film “Kraj doba neprijatnosti” i nekoliko dokumentarnih filmova je prikazivano na nekim od najznačajnijih svjetskih festivala (London, Cannes, Montreal, Sidney, Rim, Rotterdam itd.).

Komentiraj

*