Goran Bregović je sarajevski glazbenik i tekstopisac te osnivač i vođa Orkestra za svadbe i sahrane. Bio je vođa i jedini stalni član Bijelog dugmeta, jedne od najpopularnijih rock grupa u bivšoj Jugoslaviji. Bregović je jedan od najpoznatijih balkanskih kompozitora, a u svojoj glazbi kombinira albanski, bosanski, grčki, bugarski, hrvatski, rumunjski i turski melos.
Obrazovanje
Svirao je violinu u glazbenoj školi, dok ga u drugom razredu nisu izbacili uz objašnjenje da nije talentiran. Sviranju su ga nakon toga podučavali prijatelji, a onda mu je majka kupila gitaru i upisao se u umjetničku školu. Međutim, ni u umjetničkoj školi se nije dugo zadržao jer ga je majka ispisala pod izgovorom da je škola puna homoseksualaca i da ne želi da se njezin sin obrazuje tamo.
Bregović je kasnije upisao prometnu školu, ali ni to nije potrajalo jer je izbačen nakon što je slupao školski automobil. Poslije toga je upisao gimnaziju, a 1971. godine studij filozofije i sociologije, koji je vrlo brzo napustio.
Privatni život
Rođen je 22.3.1950. godine u Sarajevu. Njegov otac Franjo, oficir JNA, je bio Hrvat, a majka Borka Srpkinja pa se Goran iz tog razloga često izjašnjavao kao Jugoslaven. Franjo i Borka su se upoznali u Virovitici nedugo nakon Drugog svjetskog rata, a kad je on dobio posao u Sarajevskoj vojnoj školi, preselili su se u Sarajevo, gdje se rodio Goran. Osim njega su imali i sina Predraga.
Njegovi roditelji su se razveli kad mu je bilo 10 godina, a razlog je bio očev alkoholizam. Goran je tada nastavio živjeti u Sarajevu s majkom, a otac i brat su se nakon razvoda nakratko preselili u Livno, gdje ih je on povremeno posjećivao. Njegov otac se kasnije opet oženio i u tom je braku dobio kćer Dajanu.
U braku je s bivšom sarajevskom manekenkom Dženanom Sudžuka, a vjenčali su se 1993. godine u Parizu. Vjenčani kumovi su im bili redatelj Emir Kusturica i prateći vokal Bijelog dugmeta Amila Sulejmanović. Dvije godine nakon vjenčanja su dobili kćer Emu, 2002. godine Unu, a 2004. godine se rodila Lula. Goran osim njih ima i kćer Željku koju je kao mladić dobio s plesačicom iz sarajevskog noćnog kluba.
Sa suprugom i kćerkama je do 2011. godine živio u Parizu i povremeno je boravio u Beogradu, a 2011. se sele u Sarajevo.
Iako ga politika danas ne zanima, Goran je u prošlosti bio politički angažiran i sudjelovao je na radnoj akciji “Kozara 76”. Također je bio član Saveza komunista Bosne i Hercegovine, ali je zbog neredovitog dolaska na partijske sastanke izbačen.
Posao
Dok je bio u srednjoj prometnoj školi počeo je svirati bas gitaru u školskom bendu Izohipse, a nakon prelaska u gimnaziju postaje član gimnazijskog benda Beštije. Na jednom od nastupa s Beštijama primijetio ga je Željko Bebek i pozvao ga da svira bas gitaru u njegovoj grupi Kodeksi. S njima je nastupao po Dubrovniku i Napulju, a najveći utjecaj na njihovu glazbu su imali Black Sabbath i Led Zeppelin. U to vrijeme su uz Gorana svirali i Milić Vukašinović, Željko Bebek i Zoran Redžić.
U vrijeme kad je Goran imao 16 godina, majka ga napušta i odlazi na obalu pa je većinom bio prepušten sam sebi. Prodavao je novine, radio na građevini i nastupao u jednoj kavani u Konjicu.
Grupu Kodeksi prvo 1970. godine napušta Željko Bebek, zatim godinu dana kasnije i Milić Vukašinović koji odlazi u London, a Goran i Zoran Redžić su počeli svirati u grupi Jutro. Jutro je tijekom sljedećih nekoliko godina često mijenjala postav, a 1.1.1974. godine postaje Bijelo dugme.
Sastav Bijelo dugme je bio jedan od najvećih, ako ne i najveći, rock bend u bivšoj Jugoslaviji, a neki njihovi hitovi se slušaju i danas. Za 15 godina postojanja su objavili devet studijskih i tri koncertna albuma te brojne kompilacije, a upravo je Goran bio producent i autor glazbe te jedini stalni član sastava.
Kroz Bijelo dugme su tijekom godina prošli Željko Bebek, Alen Islamović, Mladen Vojičić Tifa, Zoran Redžić, Milić Vukašinović, Vlado Pravdić, Đidi Jankelić i pokojni Laza Ristovski i Ipe Ivandić, a grupa je bila aktivna od 1989. do 2005. godine.
Bregović se nakon Bijelog dugmeta okrenuo skladanju filmske glazbe, a prvi film za koji je napisao glazbu je bio “Dom za vješanje” Emira Kusturice iz 1981. godine. Film je ostvario veliki uspjeh, a suradnja između njega i Kusturice se nastavila pa je 1993. godine napisao glazbu i za njegov film “Arizona Dream”.
1997. godine je surađivao s turskom pjevačicom Sezen Aksu na njezinom albumu “Düğün ve Cenaze”, a 2000. godine je s poljskom pjevačicom Kajom snimio album “Kayah i Bregović”, koji je u Poljskoj ostvario veliku uspjeh. Surađivao je i s Cesariom Evorom, Georgeom Dalarasom, Iggyem Popom, Krzysztofom Krawczykom i Ofrom Hazom.
1998. godine osniva Orkestar za svadbe i sprovode s kojim izvodi obrade pjesama Bijelog dugmeta i tradicionalnu narodnu glazbu s područja cijelog Balkana. Mali sastav orkestra broji 9 ljudi, dok ih je u velikom do 2012. godine bilo čak 37, a kasnije se broj smanjio na 19.
Bregović je 2004. godine napisao svoju prvu operu pod nazivom “Bregovićeva Karmen sa sretnim završetkom”, a izvodio ju je njegov orkestar. S orkestrom je nastupao diljem svijeta, a u srpnju 2016. godine su dva dana zaredom nastupali u Lincoln centru u New Yorku.
Početkom 2018. godine je najavio novi album koji će predstavljati na zahtjevnoj turneji na 130 pozornica širom svijeta, a na albumu nastupa alžirska pop ikona Rachid Taha, španjolski pjevač Bebe te izraelski glazbenici Asaf Avidan i Riff Cohen.
Bregović se tijekom karijere suočavao s optužbama da je plagijator pa su ga za vrijeme sviranja s Bijelim dugmetom optuživali da su mu pjesme ustvari kopija B. B. Kinga, Chucka Berryja, Jimmyja Pagea, Roda Argenta, Van Halena i drugih, a za njegov najveći hit “Mesečina” se govorilo da je plagijat Šabana Bajramovića.
Najveća postignuća
Goran Bregović je bio vođa i jedini stalni član jednog od najvećih rock bendova bivše Jugoslavije, a kasnije velike uspjehe postiže i s Orkestrom za svadbe i sahrane.
Napisao je glazbu za film “Kraljica Margot” francuskog redatelja Patricea Chéreaua, koji je 1994. godine dobio dvije nagrade na filmskom festivalu u Cannesu. Film Emira Kusturice “Bila jednom jedna zemlja”, za koji je također napisao glazbu, je 1995. godine osvojio Zlatnu palmu.
Komentiraj