Jasna Diklić je bosanskohercegovačka kazališna, filmska i televizijska glumica. Svoje bogato iskustvo nesebično prenosi i na nove generacije. Od 2001. godine je Umjetnička rukovoditeljica i redateljica u Poetskom teatru mladih Juventa.
Iako je ostvarila brojne uloge, šira javnost je prepoznaje i pamti po ulozi Danice u popularnoj televizijskoj seriji “Viza za budućnost”. Tijekom svog rada nikada nije odbila nijednu ulogu, otkazala predstavu niti bila na bolovanju.
Obrazovanje
Jasna je 1976. godine diplomirala na odsjeku za scenske umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a prve glumačke korake ostvarila je na sceni Malog kazališta u Sarajevu (kasnije Kamerni teatar 55).
Privatni život
Rođena je 8.3.1946. godine u Sarajevu. Njezina majka Amalija bila je čuvena glumica i lutkarska redateljica pa je Jasna praktički prohodala u kazalištu. Odrastala je u sarajevskom naselju Marijin Dvor.
Jasna za kazalište kaže da je jedno od najmoćnijih instrumenta da čovjek shvati sebe, svijet u kojem živi i svoje mjesto u tom svijetu.
Ima dvoje djece, kćer Ljiljanu i sin Ismara. Ismar Volić je profesor matematike na Wellesley Collegeu u Bostonu. Ističe kako je iznimno ponosan na majku koja se uspjela izboriti za svoje mjesto. To je učinila u sedamdesetim godinama, dok je bila sama s djetetom i bavila se glumom, profesijom za koju se smatralo da se njome bave bludne žene.
Posao
Jasna Diklić je prvi profesionalni angažman dobila u Narodnom kazalištu u Banjoj Luci 1969. godine, ali ubrzo se vratila u Malo kazalište, koje je uskoro dobilo ime Kamerni teatar 55.
Do 1992. godine je na sceni Kamernog teatra 55 odigrala desetine uloga, a posebno se izdvajaju ona u “Djelovanju gama zraka na čudovišne nevene” Paula Sindela, “Zagrljenicima” Miodraga Žalice, “Plavoj Jevrejki” Isaka Samokovlije, i “Brisanom putu” Milice Novković.
Uz Senada Bašića, Miodraga Trifunova, Zorana Bečića, Aliju Aljovića, Irenu Mulahumić, Nisvetu Omerbašić i Nebojšu Veljovića, zaigrala je u “Skloništu”, prvoj predstavi Sarajevskog ratnog teatra. Predstava Safeta Plakala i Dubravka Bibanovića premijerno je izvedena tijekom opsade Sarajeva, 6.9. 1992. godine.
Jasna je maestralno odigrala lik Mine Hauzen, a predstava je doživjela 110 izvođenja u zemlji i 27 u inozemstvu. Ponukan time, Plakalo je pred kraj rata napisao i drugo poglavlje “Skloništa” pod nazivom “Memoari Mine Hauzen”. Jasna je i u ovoj predstavi odigranoj 125 puta briljirala i postigla da publika jedno vrijeme zaboravi njezino osobno ime i pamti je po imenu lika.
Još neke od predstava u kojima je igrala su “Marija Terezija”, “Kralj umire”, “Pucanje duše”, “Grad snova”, “Predsjednice”, “Četvrta sestra”, “Ženidba”, “Kamen”, “Šta smo to učinili”, “Djeca sunca”.
Neki od filmova u kojima je ostvarila uloge su “Savršeni krug”, “Gori vatra”, “Dobro uštimani mrtvaci”, “Nebo iznad krajolika”, “Ritam života”, “Belvedere”, “Kao da me nema” i “Šangaj”. Kad su televizijske uloge u pitanju, Jasna Diklić je glumila u serijama “Viza za budućnost”, “Crna hronika”, “Krv nije voda”, “Pečat”, “Lud, zbunjen, normalan”, “Kriza” i “Ne diraj mi mamu”.
Od 2007. do 2009. godine je bila voditeljica dramskih radionica za djecu u Centru Skenderija.
S idejom da okupi i educira srednjoškolce s područja teatarske umjetnosti iz Bosne i Hercegovine, Europe i svijeta, 2012. godine je pokrenula Internacionalni festival srednjoškolskog teatarskog stvaralaštva “Juventafest”
Od 2018. godine piše kolumne za portal Radiosarajevo.ba.
Najveća postignuća
Za Jasnu Diklić se može reći da je heroina bh. glumačke scene. Svojim istančanim ukusom i nevjerojatnim smislom za scenu dala je pečat regionalnoj glumačkoj, kazališnoj i televizijskoj umjetnosti, a njezinim radom su mnogi impresionirani.
Za svoj rad je nagrađena brojnim nagradama. Neke od njih su “Žena godine” bosanskohercegovačkog magazina “Žena 21”, Nagrada za desetogodišnji rad, doprinos teatarskoj umjetnosti i očuvanje digniteta glumca časopisa za dramu, teatar i odgoj “TMAČA ART”, Adem Ćejvan nagrada za životno djelo, Nagrada Jurislav Korenić, Nagrada Grada Sarajeva za doprinos dramskoj umjetnosti i brojne druge.
Komentiraj