Senad Bašić

Senad Bašić je bosanskohercegovački filmski, televizijski i kazališni glumac i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti. Prvu televizijsku ulogu je dobio tek u 46. godini života, a riječ je o popularnom humorističnom serijalu “Lud, zbunjen, normalan”. Tvrdi da je samo na poslu duhovit jer mu je zbog ravnoteže u životu potrebno da privatno bude dosadan.

Obrazovanje

1987. godine je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi profesora Bore Stjepanovića.

Privatni život

Rođen je 26.8.1962. godine u Trebinju. Njegov otac Rušid je bio vozač pa se obitelj zbog njegovog posla preselila u Beograd kad je Senadu bilo sedam godina. Dok je otac bio odsutan o njemu, bratu Zijadu i sestri Aidi se brinula pokojna majka Zeina.

U osnovnoj školi se zaljubio u poeziju pa je pohađao literatnu sekciju u kojoj je naućio recitirati, a tijekom odsluživanja vojske u Zadru je bio u dramskoj sekciji. Da se definitivno želi baviti glumom je otkrio nakon što mu je supruga u vojsku poslala “Majku hrabrost” od Bertolta Brechta.

Suprugu Jasnu je upoznao u tramvaju, dok su bili gimnazijalci. Brak su sklopili dok su još bili studenti pa je svadba bila skromna zbog nedostatka novca. Kasnije su dobili kćer Hanu i sina Skendera. Hana je još kao maloljetna postala majka pa Senad ima i unuku Enu za koju kaže da je počašćen i presretan što postoji.

Najveći obožavatelj serijala “Lud, zbunjen, normalan” u njegovoj obitelji je supruga, dok djeca nisu fanovi onoga što radi jer ga doživljavaju kao tatu i nelagodno se osjećaju dok ga gledaju u teatru, na ekranu ili velikom platnu.

Senad za sebe kaže da je darežljiv, čak rasipan i da nikad nije znao čuvati novac. Što se njegovog životnog mota tiče on se često mijenja, ali se drži one Zdravka Čolića: “Tko ne želi da se mijenja, vole ga iz sažaljenja” i uvjeren je da samo budale ne odstupaju od onoga čega se čvrsto drže.

Za vrijeme studija je radio kao noćni čuvar dječjih vrtića koje je tijekom ljetnog raspusta i krečio, a danas mu ni kućanski poslovi nisu mrski i sve više je zainteresiran za kuhanje. Njegov hobi je pješačenje i kaže da bi cijeli život šetao.

Posao

Senad je glumio u bosanskim hit-filmovima “Teško je biti fin”, “Gori vatra” i “Kod amidže Idriza”, a osamdesetih je s kultnom predstavom “Audicija” u kojoj je utjelovio lik Majka Kjajevića rušio rekorde gledanosti.

Nakon rata nije htio raditi na televiziji jer je mislio da se može živjeti od kazališta, ali je shvatio da je došlo vrijeme da je doista nemoguće živjeti samo s plaćom iz kazališta. Kaže da glumci danas moraju raditi svašta da bi preživjeli, a iako mu je nuđeno da snima reklame on je odbio jer nisu bile kvalitetne. Na snimanje reklame bi pristao jedino ako je zanimljiva, duhovita i kvalitetna.

Unatoč brojnim kazališnim i filmskim ulogama, prvu televizijsku ulogu je dobio tek s 46. godina. Ulogom u humorističnom serijalu “Lud, zbunjen, normalan” je ponovno stekao popularnost u zemljama bivše Jugoslavije. Uz  Mustafu Nadarevića i Moamera Kasumovića u seriji ima jednu od glavnih uloga, a to je uloga Faruka Fazlinovića, producenta i vlasnika glazbenog studija te vječnog rokera.

Nije očekivao da će serijal postići toliki uspjeh i kaže da je sretan zbog komentara gledatelja da im je to najbolji serijal od rata. Kaže kako je ponekad toliko u tome liku da sam sebe zna nazvati Rukfaš, po nadimku iz serije. Prema njegovim riječima, na snimanju vlada vrlo ozbiljna atmosfera, ali se svi odlično zabavljaju.

S obzirom da je i sam odrastao uz grupe Pink Floyd, Led Zeppelin i Alex Harvey Band, kaže da je privatno sličan Faruku pa ga ne treba puno glumiti i razumije zašto on u vrijeme kad caruje turbo folk on u svom studiju Acord ustraje snimati rock.

Što se kazališta tiče igrao je raznovrsne uloge, od pjevača u “Velikoj bijeloj zavjeri”, do gastarbajtera u “Biće, biće” i kriminalca u “Gori vatra”. Ako mora birati između drame i komedije draža mu je komedija jer ju je teško napraviti, ali rezultat se odmah vidi u smijehu publike. Kao jednu od najdražih uloga u karijeri izdvaja ulogu Velije u već spomenutoj predstavi “Biće, biće”, koju je odigrao 350 puta.

Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu predaje glumu i kaže da kod njega nema strogoće te da je svojim studentima uvijek na usluzi. Kaže da je kao profesor često studentima progledao kroz prste jer zna da su ljudi različiti i da nekima ponekad treba više vremena da dođu do rezultata. Prema njegovom mišljenju, da bi netko bio dobar glumac mora imati vjeru u sebe i u ono što radi. Jedan od njegovih studenata je bio i Enis Bešlagić.

Senad se jedno vrijeme iz privatnih razloga povukao iz medija, a polovicom 2020. godine potvrdio je da više nije dio serije “Lud, zbunjen, normalan”.

Najveća postignuća

Senad je tijekom svoje dosadašnje karijere snimio oko dvadesetak filmova i odigrao višestruko više kazališnih uloga, ali najveću popularnost nakon “Audicije” mu je donijela uloga Faruka Fazlinovića u humorističnoj seriji “Lud, zbunjen, normalan”.

Na Festivalu profesionalnih kazališta u Jajcu 1989. godine je dobio nagradu za najboljeg mladog glumca, a 2004. godine je dobio nagradu  “Mala liska” koja mu je dodijeljena u sklopu Festivala komedije Bosne i Hercegovine “Mostarska liska”.