Haris Burina je bosanskohercegovački filmski, televizijski i kazališni glumac koji je široj publici postao poznat po ulozi u humorističnoj seriji “Lud, zbunjen, normalan”. Neki od filmova u kojima je Haris glumio su “Otac na službenom putu”, “Operacija Cartier”, “Tata i zetovi” i “Nafaka”. 80-tih godina prošlog stoljeća slovio je za jednog od najpoznatijih glumaca na prostorima bivše Jugoslavije.
Obrazovanje
1982. godine Haris je upisao Akademiju za scensku umjetnost u Sarajevu, točnije Odsjek za glumu u klasi profesora, glumca i redatelja Emira Kusturice. Još za vrijeme studija ostvario je zavidne uloge u mnogim kazališnim te filmskim projektima kao što su “Audicija”, “Tetovirano pozorište”, “Otac na službenom putu”, “Kuduz” i drugi.
Privatni život
Haris Burina rođen je 2.2.1963. godine u Zenici. S glumom se susreo još u ranom djetinjstvu, tako je i osjetio svoj poziv i ljubav prema kazalištu. Kao dijete je glumio u brojnim školskim predstavama gdje je vidio kako publika uživa u raznim humorističnim pričama. To ga je potaknulo da s osam godina krene izvoditi recitacije u svojoj osnovnoj školi. Ubrzo je postao članom dječje dramske skupine u Narodnom kazalištu u rodnoj Zenici. Kako je vrijeme prolazilo, za Harisa su svi imali samo riječi hvale te su mu predviđali bogatu glumačku karijeru.
Što se tiče njegovog ljubavnog života, 2010. godine oženio se glumicom Uranelom Agić. Uranela je također rođena u Zenici, a 2005. godine je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Spojila ih je upravo ta ljubav prema kazalištu. O njihovom vjenčanju pisali su mnogi mediji, međutim htjeli su ga proslaviti u krugu obitelji i prijatelja. Uz rodbinu i prijatelje, na svadbenoj svečanosti su prisustvovali i članovi grupe “Zabranjeno pušenje” s kojima je Haris uspješno surađivao. 2020. godine je potvrdio da su se on i Uranela razveli.
Posao
Haris Burina je pripadao drugoj generaciji glumaca sa sarajevske Akademije. Dok je pohađao akademiju, glumio je u kultnim predstavama “Audicija” i “Tetovirano pozorište”. Osim Harisa u predstavi “Audicija”, glumili su još i poznate Harisove i kolege Senad Bašić, Emir Hadžihafisbegović, Mladen Nelević, Branko Đurić te mnogi drugi.
Pred kraj svojeg školovanja glumio je u kultnom filmu “Otac na službenom putu” iz 1985. godine. Po završetku studija na Akademiji dramske umjetnosti, Burina postaje članom Glumačkog ansambla Beogradskog dramskog pozorišta, što je dovelo do toga da postane jedan od najtraženijih glumaca toga doba.
Spletom okolnosti, prvenstveno zbog stanja u ratnoj Bosni, Haris se preselio u Francusku. Međutim, njegova ljubav prema glumi i stvaralaštvo nisu prestali odlaskom u inozemstvo. U Francuskoj je osnovao kultno kazalište “La Fenetre” u kojemu se izvodila njegova najpoznatija predstava “Ptice Sarajeva” s kojom je sudjelovao na prestižnim festivalima i natjecanjima diljem Europe te osvajao nagrade.
Kasnije se vratio u Bosnu i Hercegovinu, gdje ga poznati radetelji objeručke prihvatili i ponudili mu nove uloge. Tako je između ostalog ostvario zapažene uloge u filmovima “Nafaka”, “Nebo iznad krajolika” i “Go west”.
Haris Burina se izrazito dobro snalazio i u humorističnim serijama. Glumio je u poznatoj seriji “Lud, zbunjen normalan”, gdje se uz vrhunske glumce Emira Hadžihafisbegovića, Mustafu Nadarevića, Senada Bašića, Moamera Kasumovića te Tatjanu Šojić odlično uklopio u cijelu glumačku postavu.
Osim u toj seriji, glumio je i u “Vojnoj akademiji” u kojoj je njegov smisao za humor ponovno došao do izražaja i nakon koje je njegova popularnost porasla još više. Osim Harisa, u toj seriji su glumili i glumci Anja Stanić, Mirsad Tuka te Branko Janković.
Haris Burina je radio na raznolikim projektima, a kao rezultat jednog od njih nastalo je i prijateljstvo s članovima grupe “Zabranjeno pušenje” s kojima je kasnije i poslovno surađivao. Kao plod njihove suradnje nastao je film “Balada o Pišonji i Žugi” koji je bio inspiriran istoimenom pjesmom te poznate grupe.
Haris je autor monodrame “Ćorkan” za koju mu je kao inspiracija poslužio roman Ive Andrića “Ćorkan i Švabica”. Monodramu je posvetio svome ocu za kojega je i vezana priča o nastanku same monodrame. Naime, u vrijeme kada je Bosna bila zahvaćena ratom, Haris je iz Francuske slao svojim roditeljima pakete s namirnicama i novcem. Paketi mu se nisu vraćali i tako je Haris znao da su mu roditelji živi. Međutim, jedan paket se ipak vratio, zbog čega je on zaključio da se dogodilo ono čega se najviše bojao. Kada je otvorio paket, pronašao je pismo svoga oca koji nije imao drugi način da stupi u kontakt s njim, a uz pismo se nalazila i pripovijetka “Ćorkan i Švabica”.
2014. godine Haris je premijerno izveo svoju prvu stand-up komediju “I ovo…i ono…i sve” koja je dobila pozitivne kritike, što od kritičara što publike diljem regije, a i šire.
Glumio je i u predstavama “Epitaf” (2016.) i “Tako je govorio Lepi” (2017.), a početkom 2019. najavljeno je da se vraća u seriju “Lud, zbunjen, normalan”, u kojoj se prvi put pojavio 2007. godine u ulozi biznismena Jakova.
Najveća postignuća
Haris Burina je ostvario uloge u brojnim filmovima, serijama i predstavama, a njegov je talent su prepoznali i publika i članovi žirija na brojnim festivalima. Za tumačenje uloge Veselina u predstavi “Epitaf” dobio je nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu komedije “Mostarska liska” 2016, a godinu dana kasnije dobio je istu nagradu za ulogu u komediji “Tako je govorio Lepi”.
Autor: D.P.
Komentiraj