Jasmila Žbanić je poznata bosanskohercegovačka filmska redateljica i scenaristica. Njezini najznačajniji igrani filmovi su Grbavica, Na putu i Otok ljubavi, a neki od zamjećenijih dokumentarca Made in Sarajevo, Crvene gumene čizme i Slike s ugla.
Obrazovanje
Ova je filmašica svoju akademsku titulu stekla diplomirajući na odsjeku za filmsku i kazališnu režiju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Privatni život
Jasmila Žbanić rođena je 19.12.1974. godine u Sarajevu.
U intervjuima je znala isticati da su na njezinu socijalno angažiranu filmografiju, a posebice na njezin najpoznatiji film Grbavica najviše utjecala traumatična iskustva i scene iz vremena kad je buduća filmašica živjela u ratom zahvaćenom Sarajevu.
Jasmila je udana za bosanskohercegovačkog filmskog producenta Damira Ibrahimovića s kojim ima jednu kćer po imenu Zoe. Bračni par također često surađuje i poslovno pri radu na novim filmskim naslovima. Jasmila s obitelji danas živi u Berlinu.
Godine 1997. zajedno sa suprugom osnovala je umjetničku udrugu Deblokada.
Godine 2014. ova je filmašica izazvala omanji međunarodni skandal kad tadašnjem premijeru Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću prilikom njegovog posjeta Bosni i Hercegovini poručila: „Marš kući!“, na što je reagirao i ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar, prozvavši Jasmilu Žbanić „neodgojenom Balkankom“. Ovaj je incident navodno bio zakuhan zbog Jasmilina nezadovoljstva Hrvatskim smirivanjem situacije u Bosni i Hercegovini tijekom rata.
Posao
Prije nego li je postala poznata bosanskohercegovačka redateljica, Jasmila je bila zaposlena kao lutkarica u vermontskom kazalištu Bread and Puppet, a radila je i kao klaun na radionici Lee Delong.
Redateljska filmografija ove socijalno angažirane filmske redateljice uključuje sljedeće uratke: Autobiografija (1995., igrani film), Poslije, poslije (1997., igrani film), Made in Sarajevo (kao dio omnibusa Noć je, mi svijetlimo, 1998., dokumentarni film), Ljubav je… (1998., kratki igrani film), Crvene gumene čizme (2000., dokumentarni film), Naprijed, nazad (2002, kratki igrani film), Sjećaš li se Sarajeva, (2003., dokumentarni film), Slike s ugla (2003., dokumentarni film), Rođendan (2004., dokumentarni film), Grbavica (2006., igrani film), Dnevnik graditelja: film o rekonstrukciji Starog mosta (2007., dokumentarni film), Participacija (2008., kratki igrani film), Na putu (2010., igrani film), Otok ljubavi (2013.; igrani film), Za one koji ne mogu da govore (2013., igrani film) i Jedan dan u Sarajevu (2015., dokumentarni film).
I 2019. godinu Jasmila Žbanić je provela radno, snimajući svoj ambiciozni novi filmski uradak po imenu Quo vadis, Aida. Kao i mnogi drugi njezini filmovi, i Aida je film nabijen političkim porukama usredotočen na rat u Bosni i Hercegovini.
Ovog puta redateljica se usredotočila na priču o pokolju u Srebrenici. Tijekom snimanja za medije je izjavljivala kako joj je samo vodstvo BiH ciljano uskraćivalo sredstva za dovršetak ovog projekta, namjerno sabotirajući film.
Usprkos poteškoćama, Quo vadis, Aida sniman je na lokacijama poput Stoca, Mostara, Čapljine i Sarajeva, a neke scene čak i u Rumunjskoj. Film je sniman u tajnosti, a u njemu glume imena poput Emira Hadžihafizbegovića, Izudina Bajrovića, Dine Bajrovića, Ermina Sijamije i Minke Muftić.
Najveća postignuća
Jasmila Žbanić je tijekom svoje karijere osvajala domaća i regionalna filmska priznanja, kao i ona međunarodnog karaktera.
Filmom Autobiografija zaslužila je nagradu „Soros“ Centra za suvremenu umjetnost. Njezinom filmu Poslije, poslije također je dodijeljena nagrada „Soros“.
Dokumentarnim filmom Noć je, mi svijetlimo pobrala je specijalnu nagradu SFF-a i nagradu žirija New York Expo Film Festivala.
Njezin film Crvene gumene čizme zaradio je posebnu pohvalu na velikom Alpe Adria Film Festivalu.
Filmom Slike s ugla osvojila je nagradu „Veliki pečat“ za najbolji regionalni film na festivalu dokumentarnih filmova ZagrebDox.
Njezin film Grbavica tako je osvojio nagrade “Zlatni medvjed”, „Nagradu ekumenskog žirija“ i „Nagradu za mir“ filmskog festivala u Berlinu. Pritom je prilikom preuzimanja nagrade u Berlinu skrenula pažnju javnosti na mnoge nesankcionirane ratne zločince iz rata u BiH.
Osvojila je i nagradu za ljudska prava Sarajevo Film Festivala za dokumentarni film Jedan dan u Sarajevu. Uz to, dodijeljena joj je i Plaketa Kantona Sarajevo.
Autor: B.K.
Komentiraj