Saša Lošić je bosanskohercegovački pjevač te skladatelj pop, rock i etno glazbe. Najpoznatiji je po svojoj ulozi osnivača, autora i frontmena jednog od najpoznatijih sastava s područja bivše Jugoslavije – Plavog orkestra.
„Kulturni fenomen osamdesetih i devedesetih“, kako ga opisuju glazbene enciklopedije te jedan od začetnika Novog primitivizma – kulturnog pokreta nastalog u Sarajevu, Plavi orkestar je zasigurno jedan od najutjecajnijih bendova ovih područja.
Osim svojeg doprinosa Plavom orkestru, Lošić također stvara glazbu za kazališne predstave i igrane filmove, a začetnik je i projekta „Hotel Europa“.
Obrazovanje
Pohađao je Prvu gimnaziju u Sarajevu gdje je i osnovao sastav „Sevin orkestar“, koji kasnije mijenja naziv u „Plavi orkestar“. Nakon završetka gimnazije odlazi u vojsku te naposljetku upisuje studij industrijskog dizajna na sarajevskoj Likovnoj akademiji; studij je to koji Lošić nije završio jer se umjesto toga potpuno posvetio bendu.
Privatni život
Saša Lošić rođen je 19. srpnja 1964. godine u Banja Luci, a s pet godina se s roditeljima seli u Sarajevo. Njegova pokojna majka je svirala gitaru, što ga je i ponukalo da krene glazbenim putem, a roditelji su oduvijek podupirali njegovu ljubav prema glazbi.
Početkom rata se preselio u Sloveniju gdje se posvetio stvaranju kazališne i filmske glazbe. Tako je 1995. godine u Ljubljani upoznao svoju sadašnju partnericu, Slovenku Špelu Možinu koja mu je velika podrška. Špela je diplomatkinja, a 2017. je dobila premještaj u Sarajevo, što je i Sašu vratilo u njegov grad. Ipak, njegova velika želja je da jednog dana preseli na Hvar.
Na pitanja zašto se nikada nije ženio, Lošić je kazao kako ne želi biti dijelom tog estradnog stereotipa, te da bi za njega svadba eventualno mogla biti formaliziranje jednog dugog zajedničkog perioda.
Posao
Saša Lošić je jedan od najistaknutijih balkanskih skladatelja i izvođača; kompozitor je pop i etno glazbe, glazbe za kazališne predstave, igrane i dokumentarne filmove.
Izuzev njegovog rada s Plavim Orkestrom, s kojim je do sad objavio deset albuma i održao skoro pet tisuća koncerata širom svijeta, neka od njegovih poznatijih djela su; „Romeo i Julija“, „Elvis de luxe“, „Limonada“, „Majka hrabrost“ i „To ti je lajf“.
Tijekom svoje dosadašnje karijere surađivao je s mnogim poznatim europskim umjetnicima, a posebno se ističu makedonski gitarist Vlatko Stefanovski, beogradski violinist Jovan Kolundžija, zagrebački pijanist Josip Andrić, Rade Šerbedžija, Zdravko Čolić, Halid Bešlić te Severina.
Surađivao je i s jednim od najboljih etno sastava svijeta Terra Folkom, Gazebom, ali i s multiinstrumentalistom iz sastava Mostar sevdah reunion Mustafom Šantićem.
Sastav „Plavi orkestar“ osnovan je 1983. godine, a nastao je od sastava „Sevin orkestar“, kojeg je Saša u srednjoj školi osnovao sa svojim prijateljima. Rad Plavog orkestra bio je više puta nagrađivan; tako su primili nagrade za najboljeg kompozitora, najbolju pjesmu, ali i mnoge druge nagrade za koje su se natjecali s eminentnim glazbenicima svijeta. Održali su skoro pet tisuća koncerata, od čega najveći broj u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, ali i Njemačkoj, Poljskoj, Švicarskoj i Švedskoj. 2011. godine izdan je dokumentarni film o Plavom orkestru.
Saša Lošić je također osnivač „Saša Lošić Film orkestra“, odnosno nostalgičnog „Hotela Europa“ – glazbenog spektakla koji je slušateljima približio neke od najljepših već zaboravljenih skladbi ovih prostora. „Saša Lošić Film orkestar“ po prvi puta je publici predstavljen na 10. Sarajevskom film festivalu, u sarajevskom Narodnom kazalištu, a „Hotel Europa“ održavao se u Sarajevu, Ljubljani i Zagrebu te su na njemu gostovali brojni glazbenici različitih pravaca. Na koncertima su nastupili Hanka Paldum, Kićo Slabinac, Dado Topić, Sabahudin Kurt, Leo Marin, Pepel in kri, Magnifico, Mića Orlović te Kornelije Kovač, ali i brojni drugi izvođači.
„Hotel Europa“ bio je iznimno uspješan projekt koji je ime dobio po hotelu Europa, konačište slavnih glumaca, pisaca i izvođača kada su bili na putovanju. Sam hotel predstavljao je neki drugi svijet; mjesto druženja i ljubavi, a Lošićev projekt služio je kao podsjetnik na taj spoj starih vrijednosti i sigurnosti. Tako je, pored njegovih najpoznatijih filmskih i kazališnih kompozicija, publika imala priliku čuti izbor najljepših zvukova prošlog doba.
Prva opera koju je Saša Lošić napisao bila je Balkan-opera koja je nastala po Euripidovoj drami „Bakhatke“, a koju ovaj glazbenik smatra svojim osobnim skladateljskim vrhuncem. U operi je surađivao s poznatim talijanskim i slovenskim umjetnicima, a u jednoj od uloga se je našla i diva slovenske glazbe Helena Blange.
Saša je radio i na filmovima, a samo neki od njih su „Teško je biti fin“ kojeg je režirao Srđan Vuletić, „Petelinji zajtrk“ slovenskog redatelja Marka Nabrešnika te na filmu „Agape“ Slobodana Maksimovića. Tu su i filmovi „Seks, piće i krvoproliće“ redatelja Borisa Matića, Zvonimira Jurića i Antonija Nuića, „Gori vatra“ Pjera Žalice, „Kajmak in Marmelada“ Branka Đurića te „Zvenjenje v glavi“ koji je dobio nagradu za najbolju filmsku glazbu.
Radio je i na predstavi Saše Broz „Zmijsko leglo“, a i na televizijskoj seriji zagrebačkog redatelja s američkom adresom Gorana Gajića „Vratiće se Rode“.
Isto tako, Lošić je bio zadužen za rad na TV spotu turističke razglednice Bosne i Hercegovine koja se je emitirala i na CNN-u.
Najveća postignuća
Saša Lošić je početkom osamdesetih osnovao „Plavi orkestar“, jedan od najvećih bendova na ovim prostorima. Prodali su 4 milijuna ploča te su dobitnici brojnih glazbenih nagrada. Ovaj sastav se u glazbenim enciklopedijama opisuje kao „kulturni fenomen osamdesetih i devedesetih godina“.
Lošić je stvorio i projekt „Hotel Europa“ koji je na jednom mjestu okupio velik broj vrsnih glazbenika. Napisao je glazbu za pedesetak filmova i televizijskih serija te za desetke kazališnih predstava. K tome je autor glazbe za turističku razglednicu Bosne i Hercegovine koju je objavila produkcijska kuća „Refresh“.
Saša Lošić je u svojoj karijeri surađivao s gotovo svim balkanskim, ali i brojnim svjetski poznatim umjetnicima – kako izvođačima i skladateljima, tako i s glumcima i redateljima.
Autor: K.M.
Komentiraj