Nermin Omić je bosanskohercegovački glumac i prvak drame Narodnog kazališta u Tuzli. Publika u zemlji i regiji ga poznaje po ulogama u serijama “Viza za budućnost”, “Lud, zbunjen, normalan”, “Dva smo svijeta različita” itd. U glumačkim vodama je duže od 30 godina, a kazalište naziva svojom najvećom strašću.
Obrazovanje
Nermina je ekspanzija umjetnosti u Sarajevu, prije svega glazbene, navela da upiše Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu. Upisao se 1984. godine i kaže da prije Akademije nije imao pojma što znači biti glumac. Mislio je da je to vezano samo uz film i televiziju, ali s godinama je shvatio da je kazalište zakon za glumca.
Privatni život
Rođen je 23.1.1965 godine u Kaknju. Oženjen je i ima dva sina, Borisa i Adija. Supruga je nekada bila nastavnica flaute, stariji sin je DJ koji se pokušava ostvariti u inozemstvu, a mlađi je student na Akademiji scenskih umjetnosti.
U Nerminovoj obitelji su svi pravnici, a samo on je postao glumac. Uživa u smijehu i kaže da se umorio od ljudi koji stalno imaju potrebu jadati se pa nastoji više vremena provoditi s ljudima koji su jednostavniji i život prihvaćaju na lakši način.
Posao
Nermin Omić je prvu predstavu odigrao još kao student u Narodnom kazalištu Sarajevo. Glumio je u komadu “Velika auto trka u vodvilju”, a nakon toga je uslijedio poziv tuzlanskog kazališta da glumi u predstavi “Derviš i smrt”.
Na samom početku svoje karijere radio je s proslavljenim redateljem Sulejmanom Kupusovićem, a zatim s Elmirom Jukićem. Smatra da je uloga škrtog brice Seje u “Vizi za budućnost” obilježila njegovu karijeru.
Od 1989. godine je angažiran u Narodnom kazalištu Tuzla. Neke od predstava po kojima ga kazališna publika posebno pamti su “Revizor”, “Siroti mali hrčki”, “Ko se boji Virginije Woolf” i “Malograđanska svadba”. Osim toga, igrao je i u predstavama “Zagonetne varijacije”, “Žaba”, “Big sister”, “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja”, “Vrtlar”, “Tajkun”, “Kad bude, bit će”, “Priče vesele, priče turobne”, “Na Tri kralja”, “Tvrđava”, “Buba u uhu”, “Kokoš” i “Zmijsko leglo”.
Omić se okušao i u režiji. Režirao je predstave “Zagonetne varijacije” i “Opšta bolnica”. Za”Opštu bolnicu” je uradio i glazbu i osmislio scenografiju.
2016. godine je bio angažiran na snimanju igranog filma “Mrtve ribe plivaju na leđima”, redatelja Kristijana Milića. Također je glumio i u filmovima “Živi i mrtvi”, “Slunjska brda – život ili smrt”, “Čekajući bolja vremena”, “Falsifikator”, “Ostavljeni”, “Kako je Ilija Ladin predavao njemački” i drugima.
Za Nermina Omića je 2016. godinu obilježila i predstava “Ko se boji Virginije Woolf”. S kolegama Melihom Fakić, Nedimom Malkočevićem i Elvirom Aljukić je sjajnom igrom u ovoj predstavi potvrdio da i tuzlansko kazalište radi kvalitetne predstave.
2017. godine je s Brankom Đurićem, Reneom Bitorajcem, Jasnom Diklić i Draganom Marinkovićem radio na seriji “Ne diraj mu mamu”, koju potpisuje Feđa Isović.
Omić je bio dio glumačke postave u filmu “Koja je ovo država!” hrvatskog redatelja Vinka Brešana. Snimanje filma je završeno u veljači 2018. godine, a struktura te crne komedije utemeljena je na tri priče čiji su nositelji General, Ministar i bijesni umirovljenici.
Ističe da je borba za materijalnom sigurnošću jedan od bitnijih faktora zašto se glumci odlučuju za uloge u sapunicama. On nije pristalica takvih serija, ali mišljenja je da je bolje da imamo domaće serije, nego da se prikazuju one koje su, primjerice, nastale u Meksiku.
Serije poput “Duge mračne noći”, “Kuda idu divlje svinje” i “U registraturi”, koje su snimljene u Hrvatskoj, smatra umjetničkim dostignućem. Prema njegovom mišljenju, ljudi koriste TV serije za bijeg od sumorne stvarnosti.
Njega je televizijska publika 2018. godine mogla gledati u ulozi Nediljka Penave u hrvatskoj telenoveli “Na granici”, koja je nastala prema ideji autora Mirne Miličić, Vlade Bulića i Gorana Rukavine. Lik njegove supruge Anđelke utjelovila je Elvira Aljukić s kojom Omić u kazalištu surađuje oko 20 godina, a ovo im je prva zajednička televizijska uloga.
Najveća postignuća
Nermin Omić je glumac koji je ostavio neizbrisiv trag, kako na kazališnim daskama, tako i na filmu i televiziji. Televizijska publika ga je zavoljela kroz maestralno odigrane likove Osmana, Omera, Seje i Nediljka u serijama u kojima je Nermin ostavio pečat svojim smislom za humor.
Komentiraj