Vladimir Vranješ je profesionalni bosanskohercegovački rukometaš i član reprezentacije BiH. Svoje prve rukometne korake napravio je u RK Borac iz Banja Luke, a članom reprezentacije BiH postaje 2009. godine. Igra na poziciji pivota, a osim za RK Borac, nastupao je i za RK Prijedor, RK Slovenj Gradec, Ademar León i Pick Szeged. 2016. godine postaje član mađarskog rukometnog kluba Tatabánya.
Privatni život
Vladimir je rođen 14.12.1988. godine u Banja Luci. Rukomet je počeo trenirati još u osnovnoj školi, i to zahvaljujući kontrolnom iz kemije. U isto vrijeme kada je on trebao imati kontrolni iz kemije u OŠ Ivo Andrić u Banja Luci održavao se rukometni trening. Vladimir je svojoj majci tada slagao da tog dana mora ići na upis, inače neće moći početi trenirati rukomet. Tako je započeo njegov rukometni put, a u tom mu je razdoblju trener bio Nikola Pavlišin.
Kaže kako je za svoju karijeru zahvalan svim svojim trenerima, ali posebno izdvaja španjolske stručnjake koji su ga trenirali u Ademar Leónu i Pick Szegedu.
Vladimir je bio u dugogodišnjoj vezi s djevojkom Ninom. On i Nina su se upoznali tijekom srednjoškolskih dana, a 2018. godine su sklopili brak. Zbog Ninine trudnoće odlučili su da to bude ceremonija u krugu obitelji i kumova. Pred kraj 2018. godine rodila se njihova kćer Nina.
Posao
Vladimir Vranješ je svoje prve rukometne korake napravio u RK Borac, pod vodstvom Nikole Pavlišina od kojeg je naučio početne stvari. Poslije kratke jednogodišnje epizode u slovenskom RK Slovenj Gradec, vratio se u FK Borac.
U Borcu ostaje do 2012. godine i postaje stup obrane tog banjalučkog kluba, a onda prelazi u redove jednog od najboljih španjolskih, ali i europskih klubova – Ademar León. U to vrijeme već standardni reprezentativac Bosne i Hercegovine bio je na meti više europskih klubova, ali je Ademar León bio najbrži u svojoj želji pa je Vranješ potpisao dvogodišnji ugovor sa španjolskim velikanom.
Dok je u dotadašnjim klubovima i reprezentaciji igrao isključivo samo u obrani, pri dolasku u Španjolsku stvari se mijenjaju. Novi trener Ademar Leóna vidio je ogroman potencijal u napadačkom dijelu Vladimirove igre i to se moralo iskoristiti. Vladimir je njegove riječi shvatio kao kompliment i zato je trenirao još više kako bi usavršio igru u oba smjera.
Iako je smatrao da je u prethodnim klubovima naučio puno toga, pri dolasku u Španjolsku shvatio je koliko zapravo malo zna o rukometu. Nakon godinu dana provedenih u Španjolskoj, Vranješ je 2013. godine otišao u mađarski Pick Szeged. Ondje je prvo igrao na poziciji beka, a zatim kao pivot.
U sezoni 2014. godine Vranješ je sa svojim suigračem iz reprezentacije Nikolom Prcom osvojio Kup EHF, drugo po snazi europsko natjecanje. U finalu su bili bolji od francuskog domaćina Montpelliera, iako su Francuzi bili favoriti.
U Szegedu ostaje do 2016. godine, a onda prelazi u redove kluba Tatabánya, jednog od najjačih mađarskih klubova, kluba u kojem igra veliki broj mađarskih reprezentativaca.
Svoju reprezentativnu karijeru Vladimir Vranješ je započeo 2009. godine. 2015. je sa suigračima izborio povijesni nastup na Svjetskom prvenstvu u Kataru, a iste je godine proglašen najboljim rukometašem Bosne i Hercegovine.
Jednom je prilikom izjavio kako se u bosanskohercegovačkom rukometnom savezu događaju čudne stvar, jer par mjeseci sve funkcionira normalno, a onda se dogodi da ništa ne ide kako treba.
Jedan od primjera je situacija u kvalifikacijskoj utakmici protiv Švicarske u Tuzli koju je Bosna i Hercegovina pobijedila, ali Tomislav Nuić je igrao, iako nije bio u zapisniku. Pri završetku utakmice gosti iz Švicarske su uložili žalbu, a Europska rukometna federacija donijela je odluku da se utakmica registrira 10:0 u koristi Švicarske pa je tako Bosna i Hercegovina ostala bez prilike da ode na Svjetsko prvenstvo.
Vranješ je isto tako istaknuo da nitko od igrača ne dolazi igrati za BiH zbog koristi, nego zato što to vole i ponekad im dobro dođe da nakon obaveza u klubovima malo promijene sredinu.
Reprezentacija BiH se 2019. godine po prvi put u povijesti plasirala na Europsko prvenstvo, a Vranješ se uz Mirsada Terzića, Benjamina Burića, Ivana Karačića, Ibrahima Haseljića, Alena Ovčinu, Nikolu Prcu, Senjamina Burića, Dejana Malinovića i ostalih našao na popisu Bilala Šumana za nastup na ovom europskom natjecanju.
Najveća postignuća
S Pick Szegedom je 2014. godine osvojio kup EHF-a.
Godine 2015. je s reprezentacijom BiH nastupio na Svjetskom prvenstvu u Kataru, a proglašen je i najboljim rukometašem Bosne i Hercegovine.
S reprezentacijom Bosne i Hercegovine je 2019. godine izborio plasman na Europsko prvenstvo u Austriji, Švedskoj i Norveškoj 2020.
Autor: I.Ć.
Komentiraj